Negdje oko 17 h momak se vratio doma i predložio mi da prošetamo gradom, što sam svakako prihvatio.

Tako ti mi malo prošetamo oko crkve, do starog groblja i nazad.

Bila je to prilika da se prošetamo i glavnim gradom Austrije Bečom, te da upoznamo njegove povijesne građevne ljepote.

U nedjlju smo ja i muž išli u jedan (nebitno) shoping centar pogledati orbitreck (nisam sigurna da li se tako piše), i zaista nađemo jedan, cijena je prihvatljiva jer je bio na akciji.I sad tu dolaze naše muke, nikog nema najprije nema da pitamo kakvo je plačanje, koje su karakteristike... itd. Tada moj muž odluči malo prošetat da pronađe nekoga... i evo ga nakon par min. a iza njega jedna mala ženskica (vidi se na njoj da je umorna i dosta joj je rada nedjeljom i ljudi koji tu šetaju...) koja pokušava iči ukorak s njim, i vidim da mu nešto objašnjava a njemu vidim da je ljut.Uglavnom; ona ne radi na tom odjelu pa nam ne može dati nikakve informacije, a radnik koji tu radi je bolestan.Tada smo tražili bilo koga tko nam može pružiti bilo kakvu informaciju, međutim ona nas zamoli da prošetamo pa da se vratimo za sat ili dva, jer tada dolazi druga smjena pa nam onda " možda " bude netko nešto znao reći (to nemoš virovat da uopće to sebi može dozvoliti neka tako velika robna kuća i to pazite stranac je vlasnik). Na to moj muž poludi i traži nadležnog (za ne povjerovat nema ni njega jer on ima slobodnu nedjelju, he he he he he), a mi uporni pa tražimo šefa, i tako ta ženskica ode i dolazi sa nekom ženom koja kao glumi neku glavnu i odgovornu, a ustvari radi na info pultu, a znam tako što sam je vidjela kad sam ulazila, međutim ni ona ne zna ništa više nego njena prethodnica a kad progovori reka bi čovik da zna svaku deklaraciju napamet koja se nalazi u tom centru.I ona nas isto tako uputi na šetnju i da dođemo kad dođe druga smjena.Mi odemo u nevjerici da nam se to upravo desilo i ne znamo dali da se smijemo ili plaćemo....... Uglavnom, stvar je u tome što svi ti stranci koji ovdje zarađuju otvarajuči robne kuće i poduzeća štede na radnicima, teško im ja zaposliti dva više da slučajno to ne bi osjetili na svojoj zaradi (ne daj Bože), a znaju se busat u prsa kad prićaju o poslovanju i profesionalnosti u svojoj zemlji a pogledaj ih ovdje, kao da ih nije briga, ponašaju se prema nama kao prema maloj državici na kojoj če dobro zaradit iscidit sve što je dobro i adio Mare, jer kao mi moramo ovisit o takvima (mada bi po mom mišljenju trebali takvi ovistit o nama...), jer ipak smo mi ti koji hitamo prema Uniji.Samo mi nije jasno zbog čega, što če nam tako dobro donjet?? Od nekih stranaca koje ja znam nitko nije rekao da im je donjela dobro, a da ne govorim njemci.Jadna li ti je naša zemlja i ovako se nema... Razvezala sam se previše... sorry na pilani adiooo

" A ono mi uz plač kaže: " Boli me, mamice, strahovito.. Boli me jako.Boli kao nikada... Boli previše... Peče me, grebe... Trgam se. " I tako moje malo srce jeca i plače.A ja patim jer me boli njegova bol.A znala sam negdje duboko u sebi... Ali opet, sve je uzalud.Kad god ga vidim, probudi se moja mala beba-srce i kaže da me mora nešto podsjetiti... Ja ga pitam: " Što je, srećo? " Ono mi kaže: " Mamice, nije se on iselio iz mene, još ti gori u venama... Bio je tu, tu je i sada, a i ostat će... Ali mamice, nemoj biti tužna-ja ću biti uz tebe, pa makar se morao boriti s njim... spasit ću te.. ostat ću ti vjeran.. barem ja... " I što da mu kažem onako krhkom i ranjenom, osim: " Hajde može... " - naivno kao i uvijek.I uzmem ja svoje srce pod ruku i odvedem-da malo prošetamo u sjećanju na nadu... Lijep je dan.Kažu-sunčano je i vruče.. Ali ne brinem se.. Neće nas opržiti.. Nas dvoje, srce i ja, hodat ćemo po hladovini, hodat ćemo u sjeni tuđih ljubavi i tuđe sreće...

Poslije kave, odnosno nekog ICE Coffe NES Frapea iskoristili smo priliku pa prije nego krenemo nazad za Broda da se prošetamo i po tom famoznom korzu koje su Osjećani platili ko Sv. Petar kajganu (koliko je zapravo Sv. Petar platio kajganu, i pobogu, zašto je kupovao uopće kajganu?)

Pohod je osmišljen da se svi prošetamo i sudjelujemo na središnjoj proslavi Međunarodnog praznika rada u Ronjgima.

dobro je. voljela bi da mogu s tobom u šetnju gradom i uz dunav, voljela bih jer bi tako dotakla i jedan dio mene koji nikad nisam dotakla. pričala sam ti da je mama živjela u iloku jedno vrijeme kao mala? eto, i zato. tko zna... možda se i prošetamo. laku noć some, podraškaj mic i za mene:) (nesmnkazat/utm 31.01.2008., 01:46:11)

Pozivam sve sudionike razgovara o krugu da izađemo iz mog blog vrta i da prošetamo.

Zaključili smo da se smirimo i malo prošetamo oko Casina po " parkiću ", a kad tamo eto iznenađenja.

Nešto malo vremena smo imali da prošetamo fascinantim aerodrom, neki su nešto pojeli, a neki su u restoranu na aerodromu susreli simpatičnu konobaricu koja je bila Hrvatica.

Predložim da se prošetamo livadama uz rijeku, ali se Nina objesi o ruku Petrovu i, koračivši prema krčmi, progovori zvučnim glasom i sa velikom pažnjom da izgovori što čistije: - Ne mogu doći

Moja supruga Lejla i ja kad god možemo prošetamo i uživamo.

Vrijeme do večere iskoristile smo da na brzinu prošetamo uz jezero penjući se uz strmu stazu, a ljepota divlje prirode bila je nevjerojatna.

Pridodamo li svemu rečenom i već dobro znanog super Galeba vodičke Arause, koji poluopremljen stoji 11.500 eura, te kad na vezu lijeno prošetamo tikovom kuvertom velike i lijepe jedrilice Salona 45, čijih je 13 metara " dugo " 171.000 eura, uglavnom smo završili s temom " hrvatska brodica u splitskoj luci ".

Pričamo tako o Jadranu, pijemo kavu i ajde zove me starac da prošetamo po marini.

U Iris su nam ključevi od auta ali je ona nije tu jer je pravilno procijenila da bi bilo šteta da se par puta ne prošetamo u dresovima po Stonu.

" John mi je rekao da prošetamo pa sam mislio da se želi ispričati.

I raspredali bi o tome kako nam je lijepa Moslavačka, i s većim veseljem bi isčekivali kako će nam izgledati novi trg da na miru i bez auta tamo popijemo kavu i prošetamo s djecom.

Parkirali smo moj automobil u Gaženici, gdje on inače radi te imali dva sata da se prošetamo rivom i popijemo piće prije broda za Silbu.

Ne samo što je ova cura bila užasno razočarana što možda ipak neće imati priliku skočiti, pa je razmišljala da možda ipak iskoristi već uplaćen skok u Brisbane-u koji nije toliko atraktivna lokacija, nego se još i osjećala krivom jer joj tu nije dečko, a skakanje padobranom je bilo nešto što je htjela napraviti s njim, pa ju je sad mučilo što se to sprema napraviti bez njega Čak i meni je ta zavrzlama bila previše i kako smo morali čekati jedno sat vremena predložila sam joj da prošetamo do plaže i do kafića na kavu i sendvič.

Prošetamo li po blogovima lako ćemo uočiti da su najpopularniji blogovi oni u kojima je pismenost na granici zakonski dopuštenog minimuma, ali zato je dizajn prepun blještavih sličica aktova s kojih svjetlucaju zvijezdice, slijevaju se suze uzaludnih očekivanja princa, u tekstovima kič erotika, kič promišljanja, prijevare, kič ljubavi, kič pozdravi...

Ostaje nam, tek, da još jednom prošetamo zajedno, u srijedu 19. studenoga 2003. na splitskom Lovrincu u 15 sati.

Jučer, kad sam došla s posla na brzinu sam dovršila ručak, i onda smo na miru ručali i izvalili se na kauč.Muž je odmah zaspa, a ja sam se već morala spremat za u grad, jer sam se dogovorila sa prijateljicom da se malo prošetamo po dućanima.

Od ove nekolicine normalnih, zdravih i pametnih individua, koje su tu da bi utrošile slobodno vrijeme (mada bi nam svima bilo bolje da malo prošetamo i protegnemo noge, ukoliko nismo na poslu) - možeš očekivati konstruktivne odgovore.

U subotu je prema predviđenom planu, nakon doručka trebao uslijediti i obilazak Poreča... no od Poreča smo vidili samo Eufrazijevu baziliku, što zapravo i nije loše... jer je zbilja predivna, ali smo imali premalo vremena da onako, sami od sebe prošetamo i razgledamo malo bolje... no što se može kad nas čeka ručak.

I tako da ne duljim, ja sav u horoskopu i pod dojmom horoskopa predložim da prošetamo.

" To je dečko kakvih bismo, da sada prošetamo splitskom Rivom, susreli barem trideset.

Tako je večina učenika s negodovanjem i mrštenjem reagirala na ideju da prošetamo do šume.

Ako treba pričati satima telefonom, doći do mene samo da popijemo kavu, da se prošetamo po gradu, da... (zamislite sami slijedeću situaciju), tu su za nas.