Preostaje mi jedino da malo duže prošećem s Kiri po širem kvartu.

Imam u susjedstvu nekoliko prijateljica s kojima redovito popijem kavu i prošećem.

Malo je falilo pa da, u bunilu, prošećem do svoga glasačkog mjesta

Volim životinje, dođem, prošećem, pomazim ih, odem doma, ne mislim o tome.

Ponekad iz znatiželje prošećem Dolcem, a ponekad iz nostalgije Kvatrićem iako je na novoj lokaciji.

Supruga i ja odemo na kakav koncert klasične glazbe, povremeno prošećem gradom i obiđem antikvarijate i knjižare, svratim u trgovinu CD-ima u unutarnjem dvorištu u Varšavskoj...

Samo kad se vozim tramvajem od doma do grada, koliko mnogo mjesta nosi neke uspomene, one lijepe i one manje lijepe... Pa samo kad prošećem kroz svoj kvart do jezera... Mjesta su katkad doista čudesna, uz mnoga nas vežu uspomene, uz mnoga smo emocionalno vezani.

No doskačem na neku poličicu ko da ništa nije bilo, ko da sam namjerno skočio dolje:) Kažem " fak " zbog pada i " prošećem " do štanda di je Tihomir.

Bio sam u njihovom uredu na Manhattanu s Mattom i on mi je rekao da želi da se prošećem uredom kao da sam dobio ulogu.

Prošećem netom, a ono draga li ženica, cvili što je sama za vikend.

Razmišljam o tome da ustanem i otvorim balkonska vrata, možda malo prošećem po balkonu.

Dakle, kad si počnu govoriti:« Počet ću raditi na sebi, mijenjam način prehrane i života; neću gladovati, samo ću se pravilno hraniti; neću ići dizalom, nego stepenicama, a kad već imam samo četiri tramvajske stanice do posla ili škole, možda je bolje da prošećem; bolje da pijem vodu nego sokove i da pojedem voćku umjesto čokolade. »Uz ovakve promjene, koje nisu posebno radikalne, rezultati će doći sami po sebi.

Uvijek, nakon takve jedne potresne emisije, prošećem ulicom svoga grada, mislim na pješačku zonu, pa zastanem pred štandom iza kojeg stoje mladi ljudi i nude mi na potpis peticiju kojom se zalažu za prava budućih oderanih činčila i budućih mačaka i pasa zapjenušanih njuški.

Vidim da vam je post zanimljiv, meni je također ova tema među najdražima, rado se prošećem takvim vrtovima i u azgrebu i u Beču, a pogotovo u Skandinaviji

Ponekad se samo prošećem obalama neke.

Za mog posjeta, već u prijašnjim postovima spominjanog hladnog nedjeljnog prijepodneva, tamo je bio potpuni mir i čak sam razmišljao da se malo uvučem unutra i prošećem po zgradi (ulazak je jednostvan, kroz prozor u prizemlju), no nisam ipak bio siguran da li je zgrada prazna pa sam radije sve samo poslikao izvana, a eventualni posjet ću planirati u društvu.

Znači, siđem s aviona u Amsterdamu, prošećem gradom i vratim se kasnije na aerodrom, putujem dalje...

Sreća je moja (u nesreći) da imam izrazito fleksibilno radno vrijeme koje mi omogućuje da prošećem gradom usred dana i popijem kavu.

Baš sam zadnji put u avionu čitala reportažu o tim nekim popularnim klubovima i to je sve više manje van centra... doduše bili su dosta fensi šmensi: D Ma misli, ko voli nek izvoli, ja se prošećem jednom gori doli i dovoljno mi je.

Zašto da Se i ja malo ne prošećem?

I prošećem ja tako cijelim centrom kroz sve one ulice oko trga sa milion dućana od kojih je 99 posto sa ženskom odjećom.

Ako prošećem i odem u drugu sobu sjesti ili bilo što, križ me je stalno slijedio i bio tamo.

Prošećem i sretnem puno poznatih i dragih ljudi.

znam da ima tamo, ali sutra idem na učku, malo vidjeti prstenovanje ptica, pa reko usput da malo prošećem šumom..

Dopustite mi da barem jednom prošećem ulicama Zagreba i vidim ljepotu tramvaja, ljepotu Smrtnika u bijelim tenisicima, kožnim jaknama i trenirkama

Da li se netko toga sjetio, da li je to spomenuto... i isto kao što svaki put prošećem po svome Slunju, kroz svoje Rastoke... sjetila sam se slika... koje hvala Bogu nisam doživjela kada su se događale i stvarale... nego tek kada je sve bilo gotovo... kada smo svi mislili da se ohladilo... ali ne može se ohladiti nešto što je bolno tako... nešto što je ukralo vrijeme i živote, odrastanja i starenja... nešto što me odmaklo od mojih slapova... mojih lipa... murve s vrha Rastoka...

Tuj umolim poručnika, neka mi dozvoli, da se prošećem gradom. Imate dva sata vremena reče mi.

Zamislite da u oblaku tog pariškog mirisa prošećem Parizom s Longchamp torbom na ramenu, ok, sad malo previše brijem, ali to bi bilo kao u snu

Evo, došlo je i vrijeme da se prošećem i do Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i moram priznati da me nije razočarao.

Onda, kad se prošećem po gradu i vidim ovakva izražavanja ljubavi prema svojem gradu, osakačivanjem i devastacijom, pitam se, dali postoji neka mjera da se to spriječi?