dakle, bili nedavno na rucku. s obzirom da je drustvo puno opasnih ljubitelja sushija, smatrali smo da valja probati i taj novi restoran iako smo od pocetka imali 1 problemcic - griznja savjesti zbog odanosti Takenoku. na ulazu u restoran docekao nas je neki osamnaestogodisnji " klinjo ". automatski bod manje - 9/10. rezervacija je bila za 4 osobe no slijedom dogadjaja doslo nas je 3 (4 - tog smo odlucili pricekati u restoranu). nastao je problem jer " vi ste rezervirali za 4, a tu vas je 3 " - ok, cekamo cetvrtog. 8/10. sjeli za stol (stolice laganini uncomfortable, inace sve ok). postava na stolu ok izuzev posudica za soy sauce. svaki munjo zna da posudice moraju biti takve da se na njih odlazu upotrebljeni stapici. well, posudice u Sori nisu za to dizajnirane jer su kose (7.5/10?). e... sad slijedi the real show. stize konobar. prvi gaf - jeste li za aperitiv? ok, moze 1 campari, 1 jeger, 1 cynar? nema camparija, nema jegera, nema cynara. automatski 6/10. ok, imaju amaro. dajte nam 2 amara jer jedna osoba nije htjela. lik ponavlja - znaci 3 amara. ne monkeyboy, 2 amara. idemo dalje - konobar se trudi biti nametljiv narocito u prilazenju gostu s desne strane tako da se doslovno moramo izvijati. urucuju nam se meniji - jeste li znali da zene dobivaju menu bez cijena, a muskarci sa cijenama? nije nam bila jasna ta vrsta diskriminacije, ali to je valjda ciljana publika, " p1cke ne placaju ". 5/10. nakon toga narucujemo sushi big set x3 radi kojeg smo, uostalom, i dosli. na to konobar pise narudjbu i kada je zavrsio zbunjenim pogledom pita - a sta cemo za glavno jelo? vjerojatno smo trebali reci - 3 kg janjetine. izignorirali smo, ali 4/10. tu moramo napomenuti da je sama hrana bila ok, standard kaze da hrvati i hrvatice ne vole wasabi u svojem sushiju pa smo tako i mi dobili nigiri without wasabi. tijekom cijelog rucka, konobar je vrlo nametljiv, prekida razgovor svojom pojavom i tijekom tocenja vina i vode, mozemo reci da je solidnih dec i pol ostalo na stolu zbog toga sto se konobaru opasno tresu ruke. na pitanje sto je u ponudi od deserta, ne daje menu nego slusamo recitaciju (inace, desert lista je apsolutna kopija deserta u Takenoku, samo sto za razliku od Sore, Takenoko zna sta radi). konobar je neupucen u znacenje rijeci souffle ili panna cotta pa iste objasnjava rijecima - to vam se dize 20 minuta. uzimamo panna cottu koja na stol dolazi gumena i bljutava, ostavljamo ju polupojedenu. 3/10. usput, jesmo napomenuli da nas konobar, pri odnosenju ogromnih sushi tanjura pita ako ce uzeti stapice ili ce ih pustiti za, pogadjate, glavno jelo? (2/10) za kraj, racuncic je way too big, ali jelo lakrdija u reziji Majoli Maric hired help u obliku konobara je bila vrijedna te cetveroznamenkaste cifre. nasmijali smo se pa nije svo zlo za zlo. na koljenima se vracamo u Takenoko nadajuci se da nas nitko nije vidio na ulazu u lobby nebodera u Ilici 1.