Ali stvara je život u pismi i u pismi nas je obazira na naše zaboravljene stare, i korijene iz kojih crpimo život, a to su bile samo stvari s kojima smo provodili poklonjene dane, i kamen po kojemu smo odili, i beštije s kojima smo živili u istome portunu.A kad te stvari trule i brodovi tonu i beštije umiru mi osijetimo svaku njihovu dušu spojenu s namin kako se u tuzi odvaja od nas i putuje na drugi svijet, i tada se sitimo, tek tada, da oni život su nan davali, tek sad na kraju oni ožive, a mi progledamo kroz oči koje su nan od rođenja bile zatvorene.I sitimo se da smo zahvalni, u toj tuzi rastanka, i nestignemo uzvratiti tu probuđenu ljubav.I dok ga slušan, osijećan da ovaj život koji živin ne ostavljam za posli i za sebe nego da ga s drugima dilin, i da ne zaboravim na toplinu osijećaja i emocija, da ih oslobodim.Jer u meni čekaju da se vrate vrimenu koje im Bog ostavlja (meki 08.11.2005. 13:58)