potrudio se i došao ranije, već u 22,20 h bili smo zajedno.. prošetali smo Opatijom i zaustavili se ispred vile Angioline.. sjeli smo na klupicu s koje se pružao pogled na kraj Opatije, Iku, Ičiće, Lovran.. pričali smo duugo.. o svemu.. cijelo me je vrijeme držao zagrljenu uz sebe.. atmosfera je bila tako romantična da je sve više i više razbuktavala one drugačije strasti u nama.. možda čak više u njemu nego u meni, jer ja sam željela da trenuci nježnosti potraju što duže.. spuštao mi je ruku prema sebi.. dole.. nisam se opirala.. u parku, na klupici pokraj mora, spustila sam glavu na njega i voljela ga.. a ljudi su prolazili.. nije nam smetalo.. potpuno smo se isključili iz pravog svijeta i živjeli u svjetu gdje postojimo samo nas dvoje.. sami.. željela sam da odemo natrag prema autu, ali skrenuo je moju putanju.. pratila sam ga.. željela sam saznati kamo me vodi.. u prekrasnom velikom parku, jedna klupica više nije bila na svom mjestu, maknuli su je.. odveo me u tamu.. noć nas je skrivala.. procvjetale grane savile su se nad nama, kao da sve odobravaju i pružaju nam svoje posebno mjesto.. baš to mjesto.. otkopčao mi je polako moje traperice i šapnuo mi na uho..... okreni mi se... bilo je lijepo i tako romantično da sam se i jutros probudila sa osmjehom na licu i sretna..