Novi prizor-jutro je raširilo svoje ruke na cijelo mjesto.. već izrana cvrčci su opalili neku veselicu... radovi okolo predočavali su da su susjedi bili u điru s jutrom... početak dana kao stvoren za nove poteze... unatoč tim nekim objektivnim razlozima koji su najavljivali savršen početak, otvaranjem teških kapaka svjetlo je prodrlo na zjenice, inače jako osjetljive, koje su grčevitim trzajima ubrzano micale... suze od sinoć su se totalno bile osušile, osjećala je da se cijelo lice ukočilo pod slanoćom... izbrazdano.. oguljeno... bila je sama.. nimalo čudno, pa ona je uvijek sama... nikoga kod kuće, nikoga na telefonu, nikoga na fotografiji kraj laptopa... ništa novo.. prva pomisao: kava... to bi joj dobro došlo... i tako... miris kave širio se zajedno u nekoj veseloj prepirci s parom iz šalice na stolu, vanka, u hladu.. pogled je bacao na skoro pa mirno more, tek s malo povjetarca po kojemu je mala jedrličica raširila svoje odijelo.. a unutra, ispod.. vodila se bitka...