Oni su brzi, energetski efikasni, paralelni i rekonfigurabilni te nemaju predodređenu ulogu u funkciji hardware-a, nego omogućuju svakom dizajneru rekonfiguraciju čipa pomoću programskih jezika (VHDL, Verilog) kako bi čipove mogli iskoristiti u različitim područjima, od radijskih demodulatora do procesiranja videa i zvuka, odnosno u poboljšavanju procesora računala (CPU).