Usitinu, dragi ljubitelji lika i djela onog Nijemca s Prada cipelicama, ti pošteni svijete iskreno zabrinut zbog gorke sudbine otetog novigradskog zemljišta: Krleža u svojim pričama beskompromisno rastura svetu crkvu rimsku (" Crkva rimska trguje od početka svoga s robovima i s tamničarima podjednako blagohotno (...) Jučer smo zbog te zemljine kugle palili ljude jer nije okrugla, a danas razgovaramo s podvornicima da je okrugla, a sve su to zapravo poganske i bezbožničke predrasude jer nama je najglavniji naš poslovni uspjeh. "), potom razbija iluzije slobode i države (" O tome kako smo bili austrijanski robovi, i kako su Srbi bili pariski robovi i lutke, i kako se ni danas nismo oslobodili, jer da se ne radi o tome da li novine pišu da smo slobodni ili ne, nego o tome jesmo li bogati ili su nam kese prazne, pak prodajemo svoju radnu snagu; a o tome novine uopće ne pišu. "), a ne zaobilazi ni velevažne hrvatske tlapnje o hiljadugodišnjem kraljevstvu i slavnijoj, ali podjednako lažnoj prošlosti ("... idu i prolaze hrvatske čete, vječne hrvatske čete idu i prolaze već pet stotina godina, prohode i nestaju i prolaze, već hiljadu godina stupaju i idu i idu hrvatske čete, i kolju se i pale i divljaju, ti prokleti balkanski graničari, ti žalosni kmetovi carski, ta gladna rulja robova koja tako stupa noći i noći, dane i dane, godine i godine, stoljeća i stoljeća, i prolazi i ide i nestaje, jedan-dva, jedan-dva, i vuče se kao umorno kljuse na repu historije. ").