Kada bi bogati bili milosrdniji prema siromašnima, kada ne bi bilo rasnih podjela i podjela na naše i vaše, kada bi pušači bili obazriviji prema nepušačima i obratno, kada bi obrazovaniji i mudriji bili spremni svoje sposobnosti iskoristiti za opće društveno dobro, a ne za uzdizanje nad drugima, kada bi stari dali više prilike mladima i kad bi mladi imali više poštovanja prema starima i nemoćnima, kada bi oni koji pod svaku cijenu moraju biti« in, šik, moderni »shvatili koliko je to nevažno pred tolikim gladnima, žednima, bolesnima, siromašnima, kada bismo nekome tko previše pije pružili pomoć, saslušali ga, dali mu dobar savjet, uputili ga na pravi put, a ne ismijali ga ili mu natočili još jednu, kada bi pripadnici različitih stranaka postali svjesni svoje duhovne sljepoće, svojih sebičnih interesa, svoje bahatosti, neznanja, nekompetentnosti i neodgovornosti, te bi umjesto toga uistinu zastupali savjesno, kompetentno i odgovorno sve koji žive u« Lijepoj našoj »i, dao Bog, kada bi vjernici zaista shvatili što znači biti vjernik, vjeran Bogu, kada se ne bi uzdizali iznad nevjernika, kada se ne bi hvalili svojim donacijama, davanjima većim ili manjim, na sav glas, nego bi to činili u skrovitosti, kada bi svakog čovjeka kojeg susretnu u životu upoznali s Bogom, a ne osudili prokazali, obilježili....