ZERP, kažem ja, dao Bog ZERP i Sanader naplatio smrdljive vinjete samo vama, slovenskim beštijama i prokletijama.

... nije batinao, tjerao na rad preko granice razdvajanje m od obitelji, bili su povlašteni, oni su bili Titovi gardisti, mi ostali vukli smo bestrzajne topove po vražjim materama u Prokletijama.

Foto-reportažu s te dionice ste mogli vidjeti u prethodnom postu, pa se sad još jednom vraćam na turu koju smo poduzeli trećeg dana našeg boravka u Plavsko-gusinjskim Prokletijama, kako se počesto naziva crnogorski dio Prokletija.

Ante Bedalov se rodio 6. lipnja 1952. u Šibeniku, a alpinizmom se počeo baviti tek 1970., ali je otad uspio ispenjati više od stotinu smjerova, među njima i prvenstvene Fanikin u Anića kuku i Prvo Koplje u Karanfilu na Prokletijama.

Nakon sedam vrućih, povremeno i prokleto sparnih dana u Prokletijama vrijeme je da uranjanjem u hladne vode Tare speremo i ritualno i doslovno sav nakupljen umor sa svojih leđa.

Tu ubrajamo Zmajevu špilju na otoku Braču (Hrvatska), Vezirovu bradu na Prokletijama (Crna Gora), Lipci kod Risna (Crna Gora) i Spile kod Trena (Albanija).

Nama taj ritual ostaje za sljedeći posjet Prokletijama i Zastanu.

Danas se na Ali-pašinim izvorima okupljaju ponajviše planinari, u potrazi za okrijepom u studenim vodama Vruje nakon povratka s napornih tura u Prokletijama ili, poput nas, u polascima na iste.

Valbona je pritoka Drima koja izvire na Prokletijama, a iznad Bajram Currija čini prekrasan kanjon.

Tek nekoliko dana prije našeg dolaska u Gusinje vremenska prognoza se dramatično izmijenila i umjesto dotad očekivanog vrućeg i sparnog vremena, shvatili smo da će nas kiša neumorno pratiti gotovo svakog dana našeg boravka na Prokletijama.

Trebam se što bolje pripremiti za posjet Prokletijama krajem srpnja, a nema bolje pripreme od izležavanja na plaži s dobrom knjigom u rukama.

Teška se srca opraštam s Karanfilima, i s našom Grebajom u kojoj smo pronašli miran san, i s Gusinjem u kojem smo naša nepca prepuštali užicima, i s Hridskim jezerom na kojem smo upoznali toliko srdačnih i dragih ljudi, i ponajduže s Prokletijama koje su nam tih dana priuštile toliko lijepih uspomena da ćemo ih zasigurno s radošću još dugo nositi sa sobom, gdje god da krenemo.

Takve je knjige poklonila teta mog oca koja se vratila iz Đenove u Italiji gdje je bila učiteljica dok su @Feniksovi još bili Jadrankini (Ili Jovankini) čobani negdje na Kopaoniku ili možda na Prokletijama samim.

Pamćenje ne doseže daleko, uskoro ću pamtiti da sam bio na Prokletijama i da je bilo lepo, ali ću morati da računam na prste koje je godine to bilo.

Razapeo sam plahtu na prste ruku i nogu tako da sam im ostavio samo četri točke koje mogu napadati.No i na to su bili spremni. Raspodjelili su se na svaki prst po tisuću i nastavili bosti.Nisam mislio da ću dočekati jutra.Ako tu noć usporedim sa jednom noći koju smo nekad davno prespavali u bivšoj karauli na Prokletijama sa stotinama miševa koji su skakali po nama, zavlačili se u ruksake, tražili hranu, pomalo grickali odjeću i posteljinu onda je spavanje u karauli bilo ko u Hiltonu.Ujutro smo zahvalili ljubaznom domaćinu i iselili iz njegovog apartmana.

Mulića smo dobili brojne korisne informacije vezane uz naš boravak u Prokletijama, te savjet da ne zalazimo u Karanfile.

Planine uostalom ionako srećom nikamo neće pobjeći, a nepovoljne vremenske okolnosti su nam vječita izlika za što skorijim povratkom u pojedine planine, pa će tako definitivno biti i s Prokletijama.

Danas se većina stanovnika izjašnjava kao Bošnjaci, a ima i dosta Albanaca, ne u samom Plavu, već u mjestima bliže Prokletijama (npr. u Vusanju).

A među Mosorašicama imamo i kandidatkinje za dodjelu novih imena vrhovima po Prokletijama, ali si smijući želimo da ih nećemo upotrijebiti u neko skorije vrijeme.

Drugi je dan našeg boravka u Prokletijama.

Protežu se smjerom sjeverozapad-jugoistok u nekoliko usporednih nizova koji počinju otočnim planinama, a najviše visine dosežu na Durmitoru i u Prokletijama.

Iz već spomenutih razloga planinarenje Prokletijama je bila gotovo nemoguća misija, osim onog malog kutka uokolo doline Grebaje gdje su stijene Vezirove Brade, Karanfila i Volušnice bile u cijelosti unutar granica bivše Jugoslavije, pa su predstavljale pravi penjački raj za planinare iz svih krajeva bivše nam zajedničke države.

Zadnja ekspedicija koja je boravila na Maja e Jezerces prije onih povijesnih odluka Inforbiroa i zahlađenja između SSSR-a i njenih odanih socijalističkih satelita poput Albanije je bila ona u ljeto 1947. koja se pod vodstvom prof. Branimira Gušića zrakoplovom spustila u Albaniju s ciljem znanstvenih istraživanja i postizanja alpinističkih dostiguća u Prokletijama.

I tako se naša kratka tura travnatim Prokletijama pretvorila u deset sati dugu kružnu avanturu.

Sljedećeg puta posjet Prokletijama mora dobiti i speleološki karakter.

Uz kavu prekidanu brojnim mobitelskim pozivima Enko nam je ispričao priču o Prokletijama koje će biti manje proklete, a više okrenute zajedništvu u čuvanju i proživljavanju njihove snage i čarolije.

Tri dana u Prokletijama zvuči daleko i egzotično, ali je prije svega naporno.

Tri dana u Prokletijama kao tri velika doživljaja.

O kanjonu Nevidio sam prvog puta čuo u srpnju 2008. u dolini Grebaja na Prokletijama i to od strane gdina.

Šime je u Trnovačkom Durmitoru prvenstveno ispenjao smjer Trapez (IV), Trnovački Vrh, NW Jarugu Vlasulje (IV). - 2.05.1955. g. sa Splićanima prvenstveno je ispenjao Splitski smjer u Anića kuku, a dan kasnije s Neđom prvo ponavljanje Brahmovog smjera. - 1956. g. ispenjao je u Prokletijama smjer Ničinat, i iste godine, također s Neđom, u Glavi Kleka pokušao ispenjati Brankov smjer do nadsvođene rupe (VI) smjer su završili A.