« Uvrijedila se »- proletilo mi je kroz glavu -« Kurva se uvrijedila »

A vrijeme je prebrzo letilo i proletilo.

Sada su već 3 h ujutro proletilo skoro 2 h pišući jednu analizu o nečemu što nije moje mislim da se neki Dinamovac uhvatio ovako teme zasigurno bi bilo mnogo osobnije i možda življe čitati ovako je to samo jedan objektivni osvrt jednog Hajdukovca na rezultatski neuspjeh a financijski pronalazak legendarnog " pot of gold " njemu mrskog rivalskog kluba Dinama.

U avionu Ostavili smo lito iza nas i dosli na - 11 7 dana je proslo brzo... ma sta brzo, proletilo je za tren.

Ja ne mogu virovat kako je vrime proletilo - odjednom je bilo 21:30, a ja i dalje nisam imala ama baš nikakve trudove i nisam se uopće otvarala.

Tijekom oba gledanja vrijeme je proletilo za čas, i dojma sam kako bih njegove filmove mogao gledati i u mnogo duljoj minutaži, što mi se prošle godine još uvijek činilo upitnim.

Vrijeme leti, zbilja leti.. Neki put imam oslecaj kao da mogu doslovno vidjeti da je vrijeme proletilo kraj mene, kao kad ptica proleti, samo sto bi onda u ovom slucaju, da zaista mogu vidjeti kako vrijeme leti, proletio kraj mene neki sat.

Boriskr, tako treba, smao uleti, ne grizemo:) Meni se ovaj koncept više sviđa iako moram priznati da mi je proletilo kroz glavi u ovo što je Petros spomenuo - možda dogodine to organizirati u Zagrebu pa vidjeti kakav je odaziv.

" Svako jutro već 40 godina ja nastojim da svako jutro u tih 40 godina bude ono nešto po čemu su svaka jutra ista kao što je proletilo tih 40 godina čija sam jutra nastojao da svih 40 godina budu ista.

Nismo ni skužile kak je vrijeme brzo proletilo.

ojla blogeraši, ojla nacijo... ojla ostali uf kako je dosadno, Boze pomozi... mogo bi gledat sjednicu hrv sabora koliko je dosadno pa evo da malo ubijem tu dosadu, pisem vam ovaj post u duhu dosade.. a sto reci... neda mi se stavljat ove glupe kvacice: čćšđ, pa se nemojte ljutit jos malo pa nam stiglo ljetooo, kako je brzo proletilo, koda sam prije 10 mjeseci bio na moru.. zezam se.. koda sam jucer bio... sjecam se jos tog ljeta, kad sam se isao kupat u more, i ima tamo neka skliska stazica kad se ulazi u more.. i vidim ja tamo neke dvje zgodne cure leze, suncaju se.. moje dobi.. i idem ja proci pokraj njih.. i ulazim ja onak frajerski u more, i odjednom: pljus... pao na ledja.. u zemlju propao, one se smiju, brat mi se smije, i vice: tony, bio si u pravu kad si rekao da ce odmah uci u more...... pobjego sam sto dalje od cura od sramote, kad sam izlazio isao sam preko kamenja kako nebi oopet roknio u vodu to su bili dani.. jest da sam bio mjesec dana, i da mi je dosadilo, al bilo je lijepo.. upoznao sam tam jednu frendicu, i dogodilo se cudo.. jedna cura koju sam upoznao prek fejsa, msna nesjecam se tocno, znao sam ju 2,3 godine.. i na jesen je ta koju sam upoznao na moru, zvala se Kate, dospjela u razred od te cure.. pa su se odmah sprijateljile, ja kad se nisam prekobacio kad sam to cuo.. valjda je sudbina tak htjela, haha.. e da, sjetio sam se jos jedne zgode sa tih ljetnih praznika koje sam proveo u Jelsi na otoku Hvaru... tamo ima jedna crkva i kad silazis prema dolje imaju stepenice i tu im je kao centar.. i sad idemo ja brat, njegova cura, stari i jos jedan tatin kolega s posla, i idem ja i vidim crnku jednu zgodnu, macka i pol, i okrenem se ja za njom, a ona za mnom, i onak ja nastavim setat ni negledam, a ono taman dosao prije stepenica, kako sam se ja potepo na stepenice... odjednom sam s prve na petu doletio.. pa reko Boze, zasto se ja uvijek moram osramotit nevjerojatno, bio sam i na koncertu Hladnog Piva, i vidio sam Balica Ivana, bio je mrtav pijan, s nekom plavuso, al doslovno: D... ma šokovi.. et.. toliko od mene =) za ovaj put.. pozdrav od zbunjole uz jednu pjesmu koja opisuje moje stanje:

U relativno kratkom vremenu od kako smo počeli sa aktivnim radom, unazad tri godine, ne računajući vrijeme našega osnutka, tj. osnivačke skupštine od prije pet godina, te dugotrajne borbe pri registraciji udruge, dobivanja statusa punopravnog člana Hrvatskog Planinarskog Saveza brzo je proletilo.

Jutro je već proletilo, a slabo prospavana noć i naporan jutarnji lov uzimaju svoj danak i na obojici je umor više nego očit.

Dosta je prošlo od mog zadnjeg posta pa rekoh ajmo napisat nešto... umjesto da učim za predstojeći ispit ja po dobrom straom običaju dangubim... evo, već je drugi mjesec došao do svoje middle faze.... za mjesec dana ću navršit 20 godina... previše je to Samo kad se sjetim kako mi je tih 20 godina proletilo.... puno se stvari izdogađalo... lijepih i ružnih.. život nije stalno ružičast ali nije stalno niti mračan.siv... koliko god se mi htjeli sjećati samo lijepih stvari, i loše su uvijek tu.... koje nam podižu stupanj pripravnosti, da budemo oprezni da nam se to više ne dogodi... i da više znamo cijeniti ono što trenutno imamo... i pogotovo da to znamo čuvati.... eto toliko.. kotačići su prestali radit pa tu prekidam... do čitanja

Pa gdje je to vrijeme proletilo???

Trajekt smo maksimalno iskoristili u ugodnom druženju te nam je tako vrijeme proletilo i jutro je već osvanulo, a s njim i Ancona.

" Ajd ' da sam i nečija ", pomislila sam i kroz glavu mi je proletilo pitanje " Hoćeš li biti moja? ", upućeno mi ne tako davno.

Kroz glavu mi je proletilo: " Ajme meni, past ce mu rucnik " Brus se nije dao smesti, nego se bacio na Cimera i jednim potezom ga razdvojio od Gruzijca.

I opet mi je proletilo 5 dana, a da nisam niti primjetio.

... uz veliku kavu i knjigu vrime je brzo proletilo, samo bi pročitano tribalo ponovo i pročitat '... pssst, nek ' to ostane između nas...

Nisam ni svjestan kako je proletilo već 4 dana a da nisam opet ništa napisao.

Opčenito mi još uvijek nije jasno kako je proletilo ovih godinu dana a kamoli zadnjih 4 dana.

Ne želim se opet ponavljati, ali činjenica je ta da je ovih godinu dana proletilo tako da se nisam pravo niti snašao, a i Ivana djeli ovo mišljenje samnom.

još samo, ne znam ni ja koliko do kraja šk godine, ja i dalje dane provodim pred komp.. svaki dan kažem od sutra počinjem učit da sredim te jebene ocjene, a to sutra nikako da dođe.. eh da.. kad si već dajem truda i pišem post.. još jedna novost.. sinoć sam se našla s markom.. lik kojeg sam inače kao viđala u gradu, al jbg nikad ga nisam zapravo zamjetila do neki dan.. ošišo se.. =) i stvarno mi je sladak.. prvi put u životu sam tražila broj od dečka i ja se njemu prva javila.. ispalo je da on mene jako dobro zna i pričali smo nešt o 1. maju jer smo bili s istom ekipom i kad sam mu rekla da mi se tad svidio, rekao mi je da sam mu trebala prići jer mu je bilo pomalo dosadno.. jbg.. tad sam još bila u vezi.. koja je tu večer i završila eto.. od sinoć sam s markom i moram priznat da je full spaljen, al legenda.. 4 h smo bili vani.. i to sad u detalje.. heh našli smo se na korzu, otišli na piće u rupu, pričali o svem i svačem.. zatim otišli do keja šetali se, krenuli prema " skejt parku " al nas kiša zaustavila tak da smo se požurili do natkrivenog dijela gradskog " kupališta " (oni iz broda znaju na što mislim).. tamo smo bili sigurno 2 h.. a vrijeme kao da je proletilo.. preslatko se ljubi.. mmmmmmm... joooooooj.. kak mi je cladak.. ne mogu vjerovati da nisam pala u neki crnjak nakon prekida s d. valjda sam tu fazu prošla.. iak čisto sumnjam.. bit će njih još dosta.. e a da ja nastavim.. ugl... već je pao mrak (wow... ko neka dječurlija) i vjetar je puhao.. full je bilo hladno.. malo smo se još šetali, smiiiijaaaliii, zeeeezaaaaliiiiii... i otpratio me do pol puta (bilo mi ga žao da ga kiša ne uhvati).. kad smo se razilazili tak me clatko poljubio da sam cijelim putem do kuće glasno pjevušila neku bzvz melodiju, skakutala preko zebre ko neko zaljubljeno derište... (ALI NEEE

Spustila se noć, vrijeme je proletilo

U ugodnom razgovoru vrijeme je proletilo i don Stjepan je morao nastaviti svoje putovanje.

No hoću reći da je pešest tjedana proletilo za tren bez pravog izleta.

Što se tiče ovog desetljeća koje je eto proletilo brzo ko prdac u tornadu, mogu reći da sam znam da se šugavi hip-hop nastavio, te da se pojavila hrpa EMO-a koji plaču i jauču dok pjevaju (Damien Rice je kralj EMO-a).

Proletilo je kao za čas i bili smo ispred Casina, Sergei je dao ključeve dečku sa parkinga i uletili smo unutra.

Ja sam odrasla u rimokatoličanstvu... išla na vjeronauke.. čitala katekizam ućila o svetom trojstvu... a kad bi otvorila Bibliju i naišla na nešto što mi se nikako nije slagalo sa Biblijom os svećenika bi dobila odgovor ' ' Studirao sam teologiju ali ni meni nisu neke stvari jasne ' ' prvo bi mi proletilo glavom pa kako ti nemože bit jasno nešto što je jasno ko dan?