U jednom trenutku života odlučila sam da moram stati na loptu i odlučiti ili ostati u braku i probati biti fer ili otići... ostala sam i posvetila se maksimalno svom braku... no, moj muž mene " voli ", ali... omalovažava, ne poštuje i sve ono... ne želim se sada lažno opravdavati, samo želim reći da je naš brak blago rečeno katastrofa dvoje različitih ljudi, različitih karaktera, različitih moralnih, pa čak i vjerskih i drugih stvari... totalno smo dva svijeta, čak smo i u horoskopu nasuprotni znaci... i.... putem nekih portala naravno počnem se doslovce iz neke dosade dopisivati i desi se što se desi... ja prolupam za čovjekom u roku od jednog susreta... i gubim sebe, gubim kontrolu, gubim smisao, gubim volju da živim, jer u tom trenutku shvaćam kako lažno živim godinama zato što nemam " muda " da odem i da počnem živjeti potpuno drugačije.