Nagomilani problemi u Sandzaku, ponajvise se ticu sandzackih Bosnjaka.Sve historijske krize, ratovi, progoni, aneksije, napustanja, rezolucij e, deklaracije, na ovom, i o ovom podrucju, imale su svoju refleksiju na Sandzak.A sandzacki Bosnjaci nikako nisu shvacali, da se, upravo pod ovim i pozitivnim (afirmacija, demokratizacija, civilno drustvo...) ali i negativnim (asimilacija, etnicko ciscenje u svilenim rukavicama...) procesima, gotovo sve odvija na njihovu stetu.Da ne bi jadikovao nad sudbinom Sandzaka, i Bosnjaka, da bi stvari pokrenuo sa mrtve tocke, da bi pokazao da je Sandzak autohtoni bosnjacki prostor, te da Bosnjaci na njega polazu sva prava, kao i drugi, ciji je to autohtoni prostor, Bosnjak je podigao glas.Ali, prosle su 90 - e, euforija, shvacanje nacionalnoga napretka samo kroz oroz, grob, moralnu dekadencu.Internacionalizacija sandzackoga pitanja uslijedila je cak i kasno, u odnosu na stanja i dogadjanja.Ostvariti komunikaciju sa raznim beogradskim vlastima, jos od vremena komunizma, a najdrasticnije u vremenu Slobodana Milosevica i Volislava Kostunice, bilo je prakticki nemoguce, a da to ne bude pod stigmom iskljucivoga polaganja prava " drzave Srbije " na sva pitanja, koja su dosezala do monopola nad nacionalnim pitanjima Bosnjaka, biti ili ne biti u Sandzaku, ekonomskog razvoja, prosvjetnoga napretka, kulturne emancipacije.Dogadnjanja u Sandzaku u posljednje cetiri godine, samo su kulminacija stanja, koje se vise nije moglo odrzati.Nebrojeni su nacini, na koje su sandzacki Bosnjaci pokusali komunikaciju sa beogradskim druzbama, koje su se uvijek zavrsavale neuspjehom, unaprijed odredjenim-planove Nacertanija, Dobrice Cosica, S. Moljevica trebalo je ostvariti po svaku cijenu, bila to cak i ona koja podrazumjeva zrtvovanje i dijela sopstvenoga naroda.To samo govori, da projekti velikosrpske teznje, bivaju samo manje ili vise izrazeni, ovisno o tome tko je na vlasti: Slobodan Milosevic ili Vojislav Kostunica-planovi punom parom, ili komunisticke vlade, i Boris Tadic u koaliciji sa nasljednicima Milosevica-planovi zabasureni u salonsko cetnistvo (Bogoljub Sijakovic, Svetozar Ciplci), pod okriljem kulture (S. Ugljanin, Aida Corovic), vjere (A. Zilkic, H. Jusufspahic), pljeskanja po ledjima (S. Ugljanin i R. Ljajic). Takve ideje nikada nisu iscezle, vec su pod raznim ugodnim ili neugodnim nacinima, po Bosnjake imali isti cilj-da ih nema.Politicka hajka DSS-a Vojislava Kostunice, i manje bitnih politickih partija, zatim " sirom zatvorenih ociju " okretanje glave Borisa Tadica i cijele vlade, upravo od onih koji su mu dali glasove, i koji je " nesto " obecao u Novom Pazaru, Bosnjacima, napad na Islamsku Zajednicu, te njeno duhovno i institucijsko jedinstvo sa BiH, napadi na Internacionalni Univerzitet, i konacno opstrukcija oformljenja saziva Bosnjackog nacionalnog savjeta, napadi su na tri osnovna stuba identiteta sandzackih Bosnjaka-vjeru, prosvjetu i politiku.Zar ne moze biti jasniji cilj ovakvog djelovanja, do toga, da se sasvim direktno udara na jedan narod, jednu regiju, sa ciljem njegovoga obezlicenja i nestanka? Mora se tome stati na put.Ziva je politicka aktivnost sandzackih bosnjackih politicara-od istoka, Turske, S. Arabije, Malezije, do zapada-Brisla, Njemacke, Francuske, Velike Britanije, SAD-a, gdje se pronosi glas o diskriminaciji i nastavku genocidne politike Srba spram Bosnjaka.U ove procese ukljucena je jaka bosnjacka dijaspora (sto bi ironicno rekli, " Kada ste nas protjerali, niste znali gdje nas tjerate. "), koja putem svojih organizacija i institucija, obavjestava europske zvanicnike o svim dogadjanjima u Sandzaku, i njegovim Bosnjacima.Samo jedan od produkata te aktivnosti je da je Jelko Kacin, izvjestilac Europskog Parlamenta vise puta naglasio da se prava Bosnjaka u Srbiji krse, da srbijanska vlada nije trebala vrsiti diskriminaciju prilikom formiranja Bosnjackog nacionalnog vijeca, da je politika Beograda prema Sandzaku " konfliktna i kontraproduktivna ". Kao konacan rezultat, Sandzak bi mogao dobiti i medjunarodne promatrace, kao jedan od uslova Srbiji za pristup EU, od strane Europskoga Parlamenta, sada se eksplicite navodi pitanje Sandzaka.Muftija Zukorlic daje intervju za TV Al-Jazeera, sto je mogao pratiti cio islamski svijet (opet, zlurado ce se netko zapitati " Mislite da muslimani svijeta gledaju samo u vas? " Ne, ne gledaju samo u nas, ali krajem oka promatraju, mi smo ipak mali narod). Catherine Ashton daje ostre signale Srbiji, srbijanska vlada dobija diplomatska pisma o upozorenju od strane EU povodom diskriminacije u Sandzaku, a nije u stanju da o tome obavijesti medije, strah sta li je