Bila su to lijepa vremena, kada se ' junk food ' (u tu skupinu spada i Nutella) jeo u malim dozama i rijetko, iako, kada sve to promatram iz današnje perspektive, ne vidim nijedan dobar razloga zbog kojeg bi se rafinirani proizvodi poput ovog namaza uopće uvrstili u prehranu djece i odraslih

U tom je trenutku opazio je da ga promatram.

Onda, pak promatram nekog drugog i pomislim: Da, vidiš koji je on pesimist i zato mu i ide dobro u životu jer je uvijek spreman...

Promatram obrise broda odozgo, posljednji puta.

Promatram polipe koralja kako se hrane, sitne kozice koje su izišle u lov, te goleme crvene rakove.

Promatram te na monitorima, svakodnevno, 24 sata.

Objašnjenje " da prvenstvo završi regularno " promatram sa stajališta jezika.

Ponekad knjigu promatram kao album - na njemu mora biti hitova, ali i stvari koje istražuju, zbijaju, ili potvrđuju već odrađeno.

Promatram čudesan uzorak nalik tkanju nevidljive ruke, mreži koju je netko pleo ili konstelaciji razbacanih zvijezda, i razmišljam... kad ne bih imao što bih bio.

Ne znam... cijelu noć možda... neću otići, iako znam, vidim da to nema smisla... jednostavno ne mogu otići jer ako odem, sve je gotovo i neću se nikad više vratiti... ovo čekanje je kao neki procjep u vremenu... ne mogu reći koliko sam tamo stajala među rijetkim putnicima, prolaznicima ni što sam zapravo čekala, zašto nisam otišla... jednostavno nisam mogla otići... nadala sam se da će sudbina načiniti neki neobičan obrat... iako sam znala, oko srca bilo mi je hladno... uzaludno je, ne bih trebala biti ovdje... rješenja nema, nema obrata... čekam ono što doći neće... u ovom nepoznatom gradu ja sam stranac i uskoro, te noći otići ću svojoj kući da se nikad više ne vratim... suze iz očiju nisu više ništa neobično, lako kliznu niz obraz... nije mi stalo što će netko vidjeti... ovdje me nitko ne pozna... ovaj Gaj neću zaboraviti, urezao mi se u mozak taj suton oronulog predgrađa, miris ceste, auti koji prozujavaju kraj mene u mraku, poneki uspori na križanju da skrene... promatram oblike svjetala, pokušavajući se sjetiti koji je oblik svjetala njegovog automobila i s koje strane će doći... ako dođe...

Promatram zadnje trzaje staroga mene, dok njegova slika izbljeđuje pred mojim očima.

Iz protesta sam stavio na mute, promatram Sanadera kako se razmahuje rukama i sporadično upire prstom na ovog majmunčića s usiljenim smješkom koji klima glavom kao da razumije svaku riječ što je ovaj mandrilo izgovori.

Jučer hodam gradom i tako promatram ljude kako se kreču i pomalo snimam svako malo mi zanimljiviju osobu.

Promatram tu igru punu znanja, ljubavi i vjerovanja, igru kristala svijesti koja o vječnoj ljepoti i lakoći postojanja sniva.

Promatram ga, rekao bih na jedan uzvodan način, dakle, prkoseći općem mnijenju, i interpretiram ga kao događaj koji prati logiku samog sistema, naime logiku koja je upravo krenula s Lepoglavom.

Sjedim tako i sat - dva surfam na mobitel, objavljujem postove ili poslagujem raspored u glavi i promatram druge ljude.

Iz toplog ureda promatram ulicu i ljude koji prolaze žureći na posao s kišobranima u rukama.

Sjedim na stolici i promatram oblak koji nebom prolazi, izašli su novi mobiteli, imaju digitalni fotoaparat koji se može u vodi namočiti i ništa mu se neće se pokvariti, to sam pročitao negdje na specijaliziranoj internetskoj stranici, ovaj moj bi se sigurno istog trena pokvario, možda bi čak i eksplodirao, ali Ivica kada si se zadnji puta kupao sa mobitelom?

Promatram napore Googlea i Microsofta kroz zadnjih nekoliko godina pa vidim sustavne greške u njihovoj politici zbog nerazumijevanja situacije, s tim da se za Google ne brinem a za Microsoft se brinem.

U ovoj predstavi politiku promatram u etimološkom smislu.

" Ne odobravajući njegove postupke, kad se gledaju sa čisto političkih stanovišta, ja ih sve držim olakotnim okolnostima, kad ih promatram s egzistencijalnog stanovišta ", ističe i dodaje kako je Andrić, ne nalazeći druge mogućnosti da riješi svoje egzistencijalno pitanje prihvatio posao u administraciji države koja je njegovo idilično jugoslavenstvo pretvarala u instrument srpske imperijalne politike.

Razmišljam o ovome dok promatram status jednog od svojih Facebook prijatelja.

ja nikad niš ne počinjem od ponedjeljka, ili od nove godine meni jednostavno, uvijek nekaj padne na pamet tak mi je palo na pamet vježbanje, pa vježbam sad već skoro dvije godine, jedina konstanta je da svaki dan napredujem i učim motivacija mi je kad svaki dan idem na posao i s posla, i promatram ljude, po putu i ljude s kojima radim, i naravno, najveća motivacija je fotka, ja i mojih 80 kg a, cilj, još nisam utvrdila, za sada me zanima koliko, šta, i kako se može izgledati sa skoro 45 za sada sam zadovoljna, ali samo nebo je granica, barem meni pozz, svima, budite uporni i ne odustajte od pločica na trbuhu; -))))))))))))))))))))

Statua je izrasla iz spiralne dinamike Polikletovih misli i izrasla po zakonu zlatnoga reza pa dok je promatram u meni se budi osjećaj za ljepotu i sklad građe ljudskog tijela.

I tako sjedim i kroz prozor promatram oblake.

I tako mi dođe da odem i kupim novi mobitel, ili možda lcd, novi x box, laptop ili nešto slićno šta bi moglo zatrebati i tako sjedim i kroz prozor promatram oblake, I onda se pitam a šta će mi to zapravo, pa zar mi ovo što imam nije dovoljno?

I tako sjedim i promatram oblake, Krunica stoji na stoliću pored puno knjiga čije su korice cijeli dan zaklopljene.

I tako sjedim na stolici i promatram oblake.

I tako sjedim na stolici i promatram oblake, vrijeme polako prolazi, Krunica stoji na stoliću, pored nje su knjige čije korice su cijeli dan zaklopljene.

Ja sjedim na stolici i kroz prozor promatram oblake i kao da slušam muziku negdje u pozadini, kao da mi netko cijelo vrijeme nešto šapuće ili govori, a Ja ga nemam snage ili ne želim otjerati, najviše što mogu je protresti glavom i reći, a šta će to meni zapravo?