Ugodne kritičarske muke na festivalu tim su tek započete: kako propustiti viđenje irskog novog klasika McDonagha (Lonesome West) u redateljskim rukama Bernarda Blocha ili Hadrijanove memoare Yourcenarove u viziji Michel Grobetyja, i kako se za relativno kratkog boravka u provansalskoj prijestolnici snaći u preklopljnim terminima Čehovljevog Platonova Erica Lacascadea i novog projekta noBody Sashe Waltz, čak tri nove drame Rodriga Garcie koji mitove istražuje na suvremen način pa Prometeja vidi kao boksača u ringu i koji pokazuje da nova europska drama ne stanuje samo na sjeveru Europe i Christophe Huysmana umjetnički svestrane osobnosti koji se odlučio za kazališno manifestiranje svojih umjetničkih pogleda...