Možemo li činivši loše, zlo, vođeni pohlepom, sebičnošću, očekivati da ćemo odbaciti propadljivo tijelo u smrti i obući novo, duhovno, Kristovo tijelo?

Žudeć junakinja s Bogom se združiti, strašnome pristupa ognju, smrt prezire, Vesela napušta tijelo propadljivo, anđeoskom zboru pristupa.

Prvi je izlagao da je propadljivo sve što se rađa i da je duša dah (pneuma).

Nije li sveti Pavle pisao u svojim poslanicama kako imamo propadljivo tijelo, ali također unutar nas raste jedno drugo tijelo, ono duhovno koje ćemo obući kad ostavimo ovo propadljivo?

Dakle, propadljivo, to jest vidljivo tijelo, ne može baštiniti nevidljivi svijet u kojemu se nalazi besmrtnost.

Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.

Ono staro, propadljivo, prolazno odbaciti, a obući tijelo duhovnog čovjeka.

Zapravo, svaki naš trenutak, sve što mislimo, činimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno.

Josipe, bogatstvo je duše na prvom mjestu, u banci kod Boga, a ovo propadljivo vodi u propast, zar ne vidite da ako nema Ljubavi, vlada Bog ovoga svijeta?

On je sabrao blago koje ne izgriza moljac i lopovi ne kradu (Mt 6,19) Smrt odnosi propadljivo, nipošto vječno.

Pilat jer u korijenu svoga bića domišljat, prepreden i nasilan, a čime propadljivo vlada propada.

U suštini: ili naše srce pripada Bogu (pa sakupljamo nepropadljivo blago na nebu) ili pripada idolima (pa zgrćemo propadljivo blago na zemlji).

A prika moj, da je čovik osnova crkvu, ja bi se s tobom složia, jer je stvarno sve ljudsko propadljivo i prolazno, al budući ju je Isus osnova i reka da je vrata paklena neće nadvladat, onda ova tvoja konstatacija zvuči smišno.

Zašto se brinuti, kada je sve ovo propadljivo i grabi brzim koracima svojem zemaljskom kraju.

Duša, duhovno biće jest Bogatsvo koje je proizišlo iz Boga i koje ulazi u tijelo, siromaštvo, propadljivo.

Troše svoju vjeru na izvanjsko, od svijeta, propadljivo i prolazno.

Dakle gornje, savršeno duhovno tijelo o kojem je govorio Pavao, nije ni muško ni žensko, već jedno i drugo, ono tijelo koje, kako Pavao govori, moramo odjenuti, a staro odijelo, propadljivo odbaciti.

Ne traži utjehu u svijetu, jer je sve svjetsko propadljivo i časovito.

Krist nam želi dati do znanja kako je sve materijalno propadljivo.

Čovjek mora odbaciti ovo staro, propadljivo tijelo, koje pripada krvi i mesu, materiji, i obući novo, ono duhovnog čovjeka, koje može prebivati u Jednome, u Duhu, u Kraljevstvu.

Uostalom, zar nešto (ne) propadljivo (ne) može propasti?

Siromašni duhom, bez sumnje, mogu da budu i bogataši, ako shvate da je vidljivo bogatstvo propadljivo, da brzo prolazi i da ne može da nadomesti nedostatak duhovnih blaga.

Sve što je vezano uz čovjeka, ovo propadljivo i prolazno tijelo jest besmisao.

Zlo je ono propadljivo, tvar, odnosno telo.

Oba kraljuju silom: Pilat domišljatošću, prepredenošću i nasijem - propadljivo prpadljivm kraljuje.

A gdje je tvoje blago - tu je i tvoje srce Treba otkriti današnjem čovjeku da je njegovo blago propadljivo.

Međutim, sve to je tako klimavo, krhko i propadljivo.

Zato Duh Božji po proroku poziva narod da se hrani njegovom riječju te da ne troši i ne kupuje svašta, a zapravo ništa, budući da je sve u usporedbi s vrijednostima duha u biti prolazno, propadljivo i ništavno.

Tako da bismo mogli reći kada tjelesno zdravlje postane opasnost, da bi nam duša mogla zapasti u nepremostive poteškoće, da tada oštećenje tog tjelesnog zdravlja putem bolesti, po Božjoj milosti može nam doista otvoriti oči srca da prepoznamo kratkotrajnost i prolaznost našu na zemlji, pogotovo ako bismo se dali vezati uz ono što je prolazno, propadljivo i grješno.

Tijelo je, jer je materijalno, propadljivo ili raspadljivo to je iskustvo osobito jasno ako se nakon 20 do 30 godina od pokopa nečijih smrtnih ostataka vidi što je ostalo od mrtvoga tijela koje je bilo položeno u grob.