Konj se propinjao od bola, a Knöting je i dalje udarao.« Prokletniče, nitko nikada Knötingu nije odbio poslušnost, razumiješ mrcino životinjska? », urlao je kao lud.

Propinjao sam se, trgao, ali nisam imao nikakve koristi, ta me zmija sve jače stezala.

Negdje na polovici puta valovi su dosezali visinu od nekoliko metara, pa se brod propinjao uvis, te ponirao duboko, na mahove nestajući iz vida.

Nakon VN Monaka Ferrari se tako propinjao na zadnje noge zbog situacije s Mercedesom.

Tako je izgorjelo pola njegovog imanja i stara mati koja je drijemala na trijemu sanjajući gospodina oberlojtanta Vjekoslava Mayera i njegovog stasitog vranca koji bi se propinjao svaki put kad bi naišla onako skrušena, stidljiva i čedna.

Zelenko se sada nije propinjao nego je odmah spustio glavu pod koljena, griskajući isplažen jezik i tresući ušima.

Tako se divlje bacao još prije, nego što mu je dno izmaklo pod nogama, i propinjao se naprijed i natrag, a kad su ga potpuno podigli, njegovo se tijelo klatilo poput golema njihala.

Uzeo sam ga nježno u ruku, nekoliko puta jezikom prešao od korjena do vrha dok se on od siline užitka propinjao pod naletima mog gladnog jezika, a onda sam ga cijelog usisao osjećajuć kako još više raste i pulsira u dubini grla.

Dok su djeca i Aiša promatrali taj skromni ali korisni izum, Faruk se zagledao niz put što se propinjao do Mrazovca.

Tijekom koncerta u više se navrata glas publike doista propinjao do neba, a bilo je i suza radosti proizašlih iz emocija.

Kako bi koji pristizao, tako bi se i Lisko na nj propinjao i lajao.

Avion se batrgao, tresao, propinjao, ponirao.

U meni je 100 kila žive vage i metar osamdeset šest pa prema njemu djelujem kao Bob Sapp prema Siniši Cmrku koji se u Martens cipelama propinjao na nožne prste ne bi li u emisijama koje je vodio bio u visini svojih sugovornika.

Ne će dugo trebati da se Buki ovako osvrne na rano proljeće 2004.: Uzalud se tih dana u Bruxellesu Ivo Sanader, zbog svoje skromne tjelesnosti, propinjao na nožne prste ne bi li na visokomu stolu predsjednika Europske komisije ugledao žuđeni Avis

" Smiješni se konj propinjao na proplanku, režeći na kokoši, umislio je da je pas.

Za razliku od prethodnih desetak dana kada se od jutra do mraka - sam, ali uporan - propinjao na stražnje gume i strugao žlicom po tvrdoj omiškoj zemlji, a da nikome, zapravo, nije bilo jasno što se to na omiškome Ribnjaku kopa, ravna ili u koju svrhu razgrće.

Kada Cocteau piše: " Dugi šal koji mu je vijorio oko vrata zapeo je za glavinu kotača, zadavio ga, obezglavio bijesno dok je automobili klizio, udarao, propinjao se uz neko stablo i pretvarao se u krš i lom s jednim kotačem koji se sve sporije okretao u zraku kao kolo sreće na lutriji " iluzija stvorena pripovijedanjem urušava se u samu sebe tvoreći bezdan sačinjen od vječnih zamišljaja.

I upravo taj gusti, ljepljivi, tamnocrveni brujet, izravni nasljednik vremena koje nitko nije uspio zapisati, iz onako osmuđenog kotla, ljeskajući se poput krvavog sunca u porubima gareži, bio je ono spasonosno utočište, okrjepa prije povratka s Vlake na Palmižanu, na brodu koji se napadnut kišom i vjetrom propinjao poput Posejdonovih konja nad uvijek dostojanstvenim podmorjem.

Rade, iako mnogo jaci od svog gazde, poslusno se propinjao na zadnje noge i dizao prednje sape u zrak.

Tko zna dokle bi se mučio, istezao i propinjao na prste, da ne bi pronicljive i udvorne braće i rođaka, koji su već unaprijed doskočili i ovoj nevolji.

Brod se propinjao pod našim nogama, jer nismo se kretali i valovi su oceana bili naši gospodari, ali nikome to nije smetalo.

Mučio ga je kao vrag, neprekidno mu nije davao mira, žario je i trzao se, propinjao i kolačio, javljao se kada je trebalo i kad nije, a nije bio ni duži ni deblji od kažiprsta.

Isti je izraz lica imao onog jutra kad smo na Atlantiku bili okrznuti repom tornada i kad se brod propinjao i škripao, a kiša pljuštala, nije se vidjelo ništa i naravno, iz nekog razloga zakazao i radar, pa smo plovili na slijepo, uzdajući se u sreću.

Kurac mi se propinjao i nadizao ne samo gače, nego već i pokrivač.

Sto puta je gledao u mom smeru (ne mogu da kažem u mene, jer ima okolo još ljudi) ali mene je sigurno video, jer sam bio viši od drugih i još sam se propinjao na prste i mahao mu kao ludak.

Zavukla mi je ruku ispod njene bijele majice sa slonom koji se propinjao na zadnjim nogama.

Ma koliko se ja trudio, starao, trsio, napinjao, zapinjao, na zadnje noge propinjao, ovaj uradak nisam uspio prije napisati...

Visoki razrez se propinjao uz nogu sve do pomalo čak i promrzlih prepona, pokazujući povremeno učinjenim većim korakom, rub čipkastih čarapa.

Tvinki je gledao u hologram pred sobom i nije se mogao oteti valu zaprepastenja.Sto mu svemirskih crva, pa ovi moji su prekardasili uveliko.Pomisli Tvinki, pa sto mu kuraca, sto uradise od planeta.Tvinkijev bolid se lagano spustao kroz visoke slojeve atmosfere na nevidljivom polju sila.Bio je on prvi Marsijanac koji je usao u Zemljinu stratosferu nakon rata za nezavisnost od prije trideset godina.U opce i nije imao izbora.Jer vijece mu je kazalo, moras, i on je prihvatio kao jedini koji je imao petlje.Sad to sto su ga smatrali malo ludim, jer se nije bojao frustriranih Zemljana na stranu.Vecinu svojih sunarodnjaka smatrao je razmazenim i uljuljkanim kolonistima koji su se raznjezili u cudu koje su sami stvorili.Cudu obilja i savrsenstva zajednice.On ih je kao na poslijetku i sebe samoga smatrao samo kolonistima.I to vrlo uzoholjenim kolonistima koji su zaboravili svoje korijene, te one koji se sablaznjavaju nad sada sparusenim, uvenulim svojim vlastitim korijenjem kad ga pogledaju ili pak raspravljaju o njemu.A to korijenje bilo je duboko u vremenu iza njih tri tisuce godina.I svatko tko je racionalno i ispravno razmisljao u proteznosti ukupnosti prostora vremena mogao je zakljuciti da se moye samo osjecati kao pas podkresana repa ako zaboravlja svoje korijene.Svijesti o tom faktu jest bilo na rascvjetalom Marsu samo su se ljudi infantilno bojali i ljubomorno cuvali svoje tekovine dok se je Zemlja utapala u dekadenciji i gusila u otrovima svih mogucih vrsta, otrovima generacija koje su bile i prosle ne imajuci svijesti ni milosti za svoje koje su ostavljali.iza sebe.Tvinki pogladi svoju celavu glavu, zasuce svoj desni dugi brk i pomisli, brze dolje.I u isti mah njegov brod stane propadati poput kamena u ambis.Vihori paklenog ognja stadose divljati oko trupa bolida nesmiljeno.No prije nego li ga je okruyio oblak plazme i njega i njegov brod Tvinki dobi poruku direktno u um.Tko si, identificiraj sebe i svoje namjere.... Poruka je bila slabasna po intenzitetu ali ipak je dospjela do njega.On zaustavi u mjestu svoju letjelicu i saceka koju sekundu.Tko si, identificiraj sebe i svoje namjere... inace te rusimo, stize do njega opet misao.Zar vam nisu javili o mojoj misiji, pomisli on kao odgovor... Nama ne.. A tko ste vi... Mi smo Sjeverni savez... Ja sam drzavljanin Sjedinjenih Drzava Gradova Marsa, ovlascen od savjeta da stupim u kontakt sa vama... Zasto kontakt.... Zato sto vam je potreban.... Drzak si, mogli bi te srusiti..... Pokusajte.... Tvinki je osjetio komesanje i zamor u duhovnom bicu ispod njega, i on pomisli... Tvinki Mc Gregor, general major snaga SDGM, osobni broj TMG 5000, ovlasceni predstavnik vrhovnog savjeta SDGM za uspostavu diplomatskih odnosa sa Konfederacijom Drzava Zemlje.... Tvinki saceka koju sekundu jer nastupila je tisina u eteru.A onda razgovjetno cu u umu poruku.KDZ se raspao prije godinu dana, Sjeverni savez dominira, svaki tvoj pokusaj da stupis u kontakt sa istocnim ili juznim savezom bit ce smatran izdajom, snosit ces konzekvence..... A kakove to, pomisli Tvinki.. Bit ces unisten.... Ovi se ne sale, pomisli on.. Ne, pomisli Tvinki.... Sa dominantnima ne raygovaram, moje striktne upute nalazu kontakt sa predstavnicima sva tri saveza.... Donosim vam darove... i ponudu za uspostavu diplomatskih odnosa.Povlacim se u geostacionarnu orbitu, cekam na vas odgovor dvadeset i cetiri sata, nakon toga odlazim.... Donosis darove... kakove.... Tehnologije.. pomisli Tvinki... I njegov bolid brzinom od dvadeset maha pojuri dolje ka povrsini Atlantika, zaustavi se na visini od deset metara nad povrsinom vode, trup bolida se otvori i kocka zagasito sivog metala bridova od po tri metra pade u vodu i ostane plutati na njoj.Bolid se vec propinjao prema Suncu u nebesa olovno siva a sa kockom na vodi stane se dogadjati nesto cudesno, stala je na Suncu cvijetati poput cvijeta.Tvinkijev bolid, krstarica u oblicju kugle promjera cetrdeset metara, vec bijase na visini od dvjesto kilometara kad su dvije rakete upucene ka njemu stale obrusavati sa visine od pedeset kilometara u Atlantik.Pokusali ste me srusiti, pomisli Tvinki... Jesmo, kazali smo ti da cemo to uraditi ako pokusas bilo sto nepredvidjeno, samovolju ne toleriramo... O vi nedopravljeni sisavci, stvarno ste nepopravljivo opaki, pomisli Tvinki... u svojoj bijedi koju ste si sami uzrocili, vi koji ste mi pradjeda na Mars protjerali radi jedne ukradene kokoske... Moralo se, trebalo je naseliti Mars.. dobi Tvinki odgovor.Pogledajte dar, cekam dvadeset i cetiri sata....

Ne moram posebno spominjati kako se ukrutio i prijeteći propinjao ispod boxerica... vrlo uzbuđen, a opet miran i siguran u ono što radi.