Ubrzo nakon te nadasve zanimljive knjige o pjesnikinji bez pjesama, proslavljenoj ljepotici od koje su ostala dva portreta, ali ni jedan stih (Josip Torbarina objavio je 1940. studiju o Tassovim sonetima i madrigalima o Cvijeti Zuzorić, Mihovil Kombol u svojoj povijesti književnosti više je puta spominje nego ponekog potvrđenoga pjesnika, opjevaju je Miho Bunić Babulinov i Miho Monaldi, Nikola Gučetić čini je jednom od dviju sugovornica svojega Dijaloga o ljubavi i ljepoti) pojavila se napokon ona i na živoj sceni u maloj polukružnoj dvorani Teatra ITD u lirskom dramoletu dramskog pisca i kazališnog redatelja Matka Sršena, koji ju je sam i režirao.