Citam pred par dana kako su F. Pasalic i valjda Majetic (ne znam da li sam dobro zapamtila) platili 5000 ojra za nagrade koje su dobili u Spanjolskoj.Pise dalje kako je hrpa ljudi iz Hrvatske odbila platiti i ostali su bez nagrade.Pise jucer Nacional kako se u Zlatnoj knjizi gospodarstvanika ili tako slicnog naslova koju Zapi izdaje svake godine ne nalazi hrpa poznatih i uspjesnih no unutra su mali pekari, vulkanizeri, ribari itd. Faca iz Zapija veli kako je kriterij minimalno 20 % novostvorene vrijednosti u prosloj godini.Jes im kriterij.Lako je dvojici ili trojici zaposlenih stvoriti 20 % no ostvari ti to sa 100 ili 500 ili 1500 zaposlenih da ne napisem 20000 koliko ima Agrokor.Ne potcjenjujuci male obrtnike i male firme.U Nacionalu ne pise da ljudi iz Zapija takoder prodaju nagrade, diplome, priznanja i medalje.Prodaju oni to za kune, ali ipak prodaju.Vrlo agresivno, salju ponude doma, u firmu i na email.Pa ko plati plati.I eto mu nagrade.A ko ne plati nema ga.Ni u knjizi ni na podjeli nagrada.Cemu to? Kad vidim nekome na zidu priznanje Zapija ili na polici medalju odmah postajem sumnjicava i gledam u njemu naivca.To je jace od mene.Znam kako moram pripaziti na placanje, no znam i kako cu mu ipak lakse prodati, cak i ono ca mu ne treba.Zivio Zapi.Zivjeli zidovi i police.