To prostorvrijeme ima malo neobične karakteristike.

Samim tim dolazi do njihovog sjedinjavanja u termin prostorno-vremenski kontinuitet (prostorvrijeme).

Upravo nepostojanje simetrije je ono što me najviše buni prilikom razmatranja pitanja " Postoji li Bog ", " Svemir je nastao u velikom prasku ", " Prostorvrijeme je apsolut "...... itd.

Međutim, bojim se da smo malo pohabali prostorvrijeme (koje ne postoji) i otuda nevrijeme u Istri, gdje su trenutno upereni vektori koji određuju naš položaj (koji je više nego relativan).

Ali, prostorvrijeme (koje ne postoji) oporavit će se, po mojim vrlo brižljivim proračunima, za dan ili dva.

Ako bi sva materija iz svemira završila u crnoj jami, bi li postojalo prostorvrijeme?

Crne rupe svijaju prostorvrijeme i gutaju, usisavaju, a ovo jednostavno ne odbija.

Prošla je Močvara, ali je još tamo, eto vam paradoksa odmah na početku, kako nešto može proći i istovremeno ostati na istom mjestu, čudo je to prostorvrijeme, čudo, čak ga ni metamatematičari poput Sanatorijuma i mene ne mogu do kraja spoznati, ali vi svejedno kliknite na link za njegov blog, zato sam ga i linkao, mudrosti u svakodnevnom životu nikada dovoljno, mudrost nam je potrebna ne bismo li se približili znanju o vlastitoj sudbini, a ako vas sudbina zanima, klinknite na sljedeći link, na njemu je najpuzdaniji mogući prikaz sudbine vaše i naše, i tako, kao što vidite, ova rečenica raste i raste, kao da s njenim zdravljem nije sve u redu, ali sve je u redu, sve je u najboljem redu, zdrava je, iako se malo udebljala što nije dobro za krvni tlak, pa vi, ako dobro podnositi rečenice duge i nabujale, kliknite i ovdje, gdje ćete moći iskušati vašu sposobnost podnošenja rečeničnosti u cjelini, a ja ću ovaj tjedan još malko prekopati po arhivu i dati vam priliku da procijeniti moje spisateljsko umijeće, naravno, ako to dozvole radovi na blogu i atmosferske prilike, ljubi vas vaš Gawrun.

Jedna od dilema koje mene osobno kao malu jedinku muči jest i slijedeće pitanje: ako se složimo da živimo u multidimenzionalnom svemiru, nije li možda fenomenologija matrica zapravo sredstvo tj. alat koji funkcionira transdimenzionalno, meaning da uključuje i dimenzije koje nama smrtnim humanoidnim jedinkama nisu dostupne, ako ništa barem dok smo čvrsto (gravitacijom također) i neraskidivo vezani na postojanje u 4 D tj. prostorvrijeme dimenziji...

Energija je samo rasplinuta materija, ali je tu još i prostorvrijeme koji je itekako realan čimbenik stvarnosti.

Nije samo materija " opipljiva " nego je to i prostorvrijeme.

Mi ne znamo što je to u biti prostorvrijeme.

Prostorvrijeme čini pojavljivanje točke i u prostoru i u vremenu.

Zato, preuzevši učenje velikog postolara Samuela Becketta mogu reći da vrijeme ne postoji, te da ne postoji prostorvrijeme, nego prostornevrijeme, podjednako nam neshvatljivo.

radi se o sljedećem: shvaćam stvari jednostavno, a ti se toga bojiš. osjećaš se udobno komplicirajući. voliš biti zbunjena, uživaš ne znajući što želiš. velike priče, zapetljane, zamršene, pažljivo odabrane riječi pletu mrežu koja uvijek počinje u kolijevci. govoriš istinu, doista, ali ja uvijek pitam: pa što? zašto govoriš istinu s takvim patosom? voliš jesti jabuku sa stabla spoznaje dobra i zla. ponosna si što si uhvatila boga za bradu. jedem istu jabuku, hvatam istu bradu, ali ne vidim u tome ništa veliko. stanujemo u istom prostorvremenu, to prostorvrijeme nema nikakvo značenje, to je samo pustopoljina na kojoj se igramo. ako prestaneš razumijevati pustopoljinu i umjesto toga na njoj posadiš samo jedan cvijet, učinila si više, razumiješ

Pri kritičnoj gustoći energije prostor-vrijeme se zakrivi u potpunosti i stvori novo samostano prostorvrijeme, odnosno malu crnu rupu, odnosno elektron.

Da ne trošim prostorvrijeme, sva su ova imena pogrešno napisana, premda moram reći da je tu krivica na kemijskom pravopisu.

Prostorvrijeme je oko crne rupe toliko iskrivljen da vrijeme teče daleko sporije u odnosu na recimo zemlju.

Isti zaključak sam dobio i ja kad sam promišljao 3 dimenzionalni prostor i konačno shvatio da on nema ni smisla ni načina postojanja bez četvrtog elementa - a to je vrijeme - kojeg zapravo stvara posljedica postojanja tri točke u prostoru (- > dakle dvije točke se ne mogu nikako pozicionirati jedna u odnosu na drugu i jer je titranje neprekidno a i inače ne možemo govoriti koja je ' lijevo koja desno, koja je prije koja poslije ' tj. ne možemo dok nemamo treću točku - okosnicu u odnosu na koju se onda mogu definirati relacije - ista stvar pozitron i elektron nisu dovoljni, bez neutrona nema formirane jedinice, jel me pratiš:?) - odnosno činjenica da ako tri točke postoje, mora postojati i vrijeme između tj. u odnosu na njih - time jedno definira drugo i čini neraskidivu cjelinu, koju odnedavno full kul zovemo prostorvrijeme, mrtvi hladni vrijeme zovemo ' četvrtom dimenzijom ' iako je vrlo vjerovatno da vrijeme to nije tj. nije to što mi mislimo da je (slično zabludama s Einsteinom, relativnošću i brzinom svjetlosti...

Kamov kao kontestator, kao bohem, libertinist, jedan iz tragedije mozgova Radauševa hrvatskoga patničkoga panoptikuma Grad kao produkcijsko mjesto ovdje se razumije dvojako: kao prostorvrijeme u/na kojem su autori stvarali i stvaraju te kao prostorvrijeme piščeve fabulacije.

Joj, kako je divno energizirati kroz prostorvrijeme

Ucrtavanje u kartu bilo je isto što i kolonizacija, a kontinuum prostorvrijeme pretvorio se u prostorvrijemenovac.

Prije specijalne teorije govorilo se o apsolutnom vremenu i apsolutnom prostoru koji su bili jednaki za sve promatrače, no Einstein je dokazao da se, kao posljedica nepromjenjivosti brzine svjetlosti, prostor i vrijeme ne mogu smatrati odvojenim pojmovima već složenim entitetom (tzv. Prostorvrijeme).

a sto kazes na prostorvrijeme gdje se trenutno nalazimo, mreza interneta, podsjeca li te na nesto? mozes li se u trenu vratiti u ' realno ' vrijeme i mjesto, kad dosadi? jedan enter it ' s all you need

Ničeg što se tiče fizičkog postojanja: prostorvrijeme sa materioenergijom.

Ona govori da masa zakrivljuje prostorvrijeme, i da što veću masu neko tijelo ima, to mu je gravitacija veća.

ovo viđenje gottfrieda leibnitza bilo bi današnje psihološko viđenje vremena (kao jedna od teorija, s kojom se osobno slažem). odgovara li to na pitanje složenosti pojma? osobno mi se čini da je upravo prostorvrijeme jednostavan, temeljni pojam, jer zajedno oni su samo percepcija promjene stvari. ono što je kvatna fizika pokazala je kako do promjene dolazi: uvijek u skoku, nikako linearno. linearnost jest iluzija koju stvara um koji povezuje događaje. drugim riječima, događaj je sada, a budućnost i prošlost su svojstvo uma da pamti prethodni skok ili zamišlja idući.

Međutim Einsteinovo prostorvrijeme sugerira da je to jedno.

Kako se ponaša prostorvrijeme unutar crne jame?

Zašto bi i dalje postojalo prostorvrijeme ako bi sva materija svemira bila u jednoj crnoj jami?