Ne znam. Još prosuđujem.

Nisam u poziciji da još prosuđujem.

Nemoj da te prosuđujem kroz tvoje škrabotine.

Ja prosuđujem o vojnim stvarima ovdje, a ne vi.

Jednako se tako ponašam prema sebi. Sudim, ali ne prosuđujem.

Nije da ja prosuđujem...

Ne prosuđujem dobro ljude, pa ih ne bi ostavila kod one budale, koja košta i smrdi kao pileća mast.

Ne prosuđujem ljude po njihovoj odjeći ili po glazbi koju slušaju.

Postojala je velika privlačnost, ali, ne znam prosuđujem li ispravno, no imam dojam da je u vezi erotike osjećao nelagodu.

Logično prosuđujem.

Reci mi, iz vlastitog iskustva, kojeg prosuđujem prema onome što si napravio kod doktora, a koje ide daleko od toga da samo voziš djecu u školu. Da li neprobojno staklo može zaustaviti oklopni metak kalibra 7.62?

Ja nikoga ne prosuđujem po djelima roditelja, ili nedjelima, ako vas je to zabrinjavalo.

Prilično dobro prosuđujem ljude, znaš?

Glumi da je bolestan ili ozljeđen, ako dobro prosuđujem.

Sada kada ljude i ne viđam baš puno, teško je reći da li prosuđujem dobro kao prije.

Ali dobro prosuđujem karakter.

Ne prosuđujem Ijude prema tome.

Oprostite, gospođo, malo sam pripita i ne prosuđujem dobro.

Ja prilično dobro prosuđujem nečiji karakter.

Otac me učio da sve odluke prosuđujem.

Nisam ovdje dovoljno dugo da prosuđujem.