Barionska tamna tvar je ona koja je sastavljena od nama poznatih čestica: protona, elektrona, neutrona i slično, ali ne svijetli.

Mogao bi imati masu 100 - 200 puta veću od protona.

Sa Jeromeom Isaacom Friedmanom (r. 28. ožujka 1930.) i Richardom E. (dwardom) Taylorom (r. 2. studenog 1929.) istražio je strukturu protona pomoću 3 km dugog linearnog akceleratora.

Stvari koje vidimo građene su od atoma, atomi su građeni od protona, neutrona i elektrona, a protoni i neutroni od kvarkova.

Tako su bile otkrivene tri subatomske čestice: elektron, proton mase 2000 puta veće od mase elektrona te napokon alfa-čestica, mase otprilike četiri puta veće od mase protona.

Pretpostavlja se da je do 130 puta manji od protona i od 1960. godine, kada je teoretski fizičar Peter Higgs prvi predložio njegovo postojanje, uspješno izbjegava svoje otkriće.

Izotopi su atomi s istim brojem protona, ali različitim brojem neutrona u jezgri.

Čestica bez električnog naboja, mase mirovanja 1,6749 x 10 e 24 grama (neznatno više od protona).

Nalazi se u svim atomskim jezgrama osim vodikovoj (vidi atom), no za razliku od protona, slobodni neutroni nisu stabilni: vrlo brzo beta raspadom raspadaju se na proton, elektron i antineutrino

Nakon odgode od 48 sekundi, u kontrolnom centru CERN-a u Ženevi, prvog dana pokusa na ekranu se vidjela slabašna zraka svjetlosti - prvi snop protona je prešao prva tri od 27 kilometara.

Koliko je odredjeni izotop stabilan odnosno koliko iznosi njegovo poluvrijeme raspada isključivo ovisi o stabilnosti jezgre sa odredjenim brojem neutrona i protona, a ne o masi jezgre.

Pozitivno naelektrizirana su kada imaju više protona nego elektrona, a negativno naelektrizirana kada imaju više elektrona nego protona.

Budući da se solarni vjetrovi sastoje od elektrona i protona, i oni imaju svoje magnetsko polje.

U četvtvorom stanju - plazmi molekula je dezintegrirana, atomi su dezintegrirani, tako da imamo samo 2 vodikova protona i dva vodikova elketrona te 8 kisikovih protona i 16 kisikovih neutrona i 8 kisikovih elektrona, odnosno imao ukupno 10 protona, 8 neutrona, 10 elektrona Energija.

vjerujete li u sudbinu?? nije ta teorija za odbaciti počevši od sitnog elektrona koji ima svrhu kruženja oko protona i neutrona. zatim, svaka stanica ima svoje organele, od kojih svaka ima svoju funkciju. svaka stanica ima svoju funkciju u tkivima. tkiva se slažu u organe, organi u organski sustav, organski sustav u organizam. pa, i organizmi su, kao takvi, dio Zemlje.

Postoje naznake buduće suradnje Honde i Protona gdje bi se dijelili motori i platforme za buduće modele.

U ovim okolnostima spin protona će se promijeniti iz α stanja u β stanje, drugim riječima doći će do pojave rezonancije.

U normalnim uvjetima, atomi u komadu stakla imaju podjednak broj protona i elektrona.

U tom slučaju staklo ima više protona nego elektrona.

Ta pozitivna naelektriziranost jednaka je zbroju naelektriziranosti viška protona.

Plastični komad tada ima više elektrona nego protona.

Naime, zlato ima neparan broj protona.

Jer kao m-state ono bi moralo postati bozon, a to može samo sa parnim brojem protona.

Protonski broj atoma klora je 17, što znači da ima 17 protona i 17 elektrona.

Ako taj atom primi jedan elektron, imat će 17 protona, što znači 17 pozitivnih naboja i 18 elektrona, tj. 18 negativnih naboja.

Nešto je bilo o tom raspadanju protona i neutrona, ali još nitko to nije zabilježio pa je pitanje u praksi neodgovoreno.

Međutim, sve ovo ne objašnjava kako to točno priroda sprečava da se kvark otkine iz protona.

Što je upravo ono što se događa u akceleratorima: ako nasred akceleratorske cijevi postavimo nekoliko protona koji će izigravati metu, a njima u susret ogromnim brzinama sjurimo još nekoliko protona, kad se sudare, iz eksplozije će izjuriti više čestica nego što je uletjelo u sudar.

I sada već možemo objasniti odakle takav pljusak novih i teških čestica u akceleratoru sudaru dva protona.

Još jednom: maksimalna masa čestice koja nastaje udarcem vrlo brzog protona u proton koji miruje - ako zanemarimo očuvanje impulsa i ostale tehnikalije - ako računamo uz pomoć " stare " formule za kinetičku energiju uvijek mora biti manja od 0,5 mase protona.