Sjetimo se da 1926. godine Krleža, pripremajući se za glembajevski ciklus, piše esej o Marcelu Proustu kao paradigmatskom piscu građanske kulture.

Nešto je ipak bocnulo zanesenu Virginiu pa je napisala Gospođu Dalloway, a dnevniku je ispovijedala svoje sumnje u vlastitu sposobnost: E, pa to nije ništa prema Proustu, kojim sam trenutno posve zaokupljena on istražuje do krajnjih granica one najtananije nijanse kao na leptiru i mislim da će utjecati na mene i izluđivati me pri svakoj rečenici koju budem pisala.

Imala sam učenike iz popravnih domova, zlostavljanu djecu koju sam navodno trebala naučiti nešto o futuru drugom egzaktnom i nešto o Proustu, narkomane od šesnaest, dilere od sedamnaest, klince koji su ujutro u osam dolazili u školu pijani, dvanaestogodišnjaka koji na nastavu nosi nož, trudne djevojčice, maturante kojima su profesori na svoju odgovornost ' sušili neopravdane ', molili smo ih i uvjeravali da ne napuštaju školu, jer ponekad nije bilo ikog drugog, njima bližeg, tko bi za to njihovu školu i školovanje mario.

Osim Morrisona, turisti i štovatelji dolaze odati počast Oscaru Wildeu, Fredericu Chopinu, Edit Piaf, Molieru, Marcelu Proustu, Balzacu, Mariji Callas, Yvesu Montandu, Simone Signoret i brojnim drugim slavnim i manje slavnim ličnostima.

Danas Francuzi stavljaju Louis-Ferdinanda uz bok Marcelu Proustu i slave ga kao jednog od najvećih pjesnika stoljeća. " Cijeli tekst na stranici: http://www.sveske.ba/bs/content/putovanje-do-nakraj-noci-slucaj-celine Lijepi pozdrav

Kad vidim da sve moje kolegice iz Nico Liveo Coco modne agencije začepe nos kad vide Proustovu knjigu, kužim da one znaju o Proustu nekaj kaj ja ne znam.

Talent zahtjeva poseban tretman. " - ovo je nevjerojatan slijed logicki nepovezanih besmislica. prve tri deskriptivne tvrdnje ni na koji nacin ne uvjetuju (normativnu) tvrdnju da raspodjelu treba ravnati samo prema intenzivnosti (sto to znaci? kome je teze: beethovenu, proustu, tesli ili manualnom radniku na gradilistu?) i trajanju rada. a stura opaska da talenat zahtjeva poseban tretman bas i ne rasvjetljava niti pomaze mnogo, zar ne?

Smatra se da je vrijeme glavni junak tog romana, no ono Proustu nije zanimljivo kao filozofska apstrakcija (npr. kao u Sv. Augustina) nego kao medij i uzrok svih metamorfoza; ono dovodi do mijena identiteta, ljudske komunikacije, te i do gubitka samog smisla života.

Meni je miris lipe ono što je miris madeleina bio Marcelu Proustu: otvaranje vrata uspomena u potrazi za izgubljenim vremenom

Hvala budi Proustu na otkriću da nismo tek putnici na jednosmjernoj cesti, nego smo rastegnuti kroz sve svoje dane i nastanjeni u nekoliko odabranih trenutaka kojima se stalno vraćamo i iz kojih se protežemo.

e sad bi sam sebe istuka, ko malog magarca. čitam što sam napisa. toliko pljujem po tom proustu, a vidi mene i mog toka svijesti. to mi je najgore. ono kad se borim svim silama protiv nečega i onda u drugoj prilici ja tako postupim. pogotovo se to odnosi na majčine savjete.... ali o tom potom.

Posebno značenje pridaje fragmentu »ljetne oluje« u Selu Stepančikovu kao »predznaku onih tmurnih rasvjeta paklene psihoanalize« (O Marcelu Proustu, Obzor, 18, 19, 24. i 28. III. 1926) i tako kao da nagovješćuje »ekstazu olujne, sulude«, kolovoske noći u Povratku Filipa Latinovicza u kojemu likovi izgovaraju »masu essayističkog teksta«.

Nama u Hrvatskoj nametnut će se kao još jedan primjer Miroslav Krleža, koji nikada nije prestao vjerovati u Lenjina, ali je u svojoj zreloj prozi (Povratak Filipa Latinovicza) i u kasnoj poeziji (Knjiga pjesama, Pjesme u tmini) regredirao prema Proustu, Rilkeu i Matošu, modelima iz kasnograđanske epohe i s onu stranu prosvjetiteljsko-iracionalističkoga razgraničenja.

Raznovrsnost i inventivnost piščeva djela zapanjuju: na njega se pozivaju kako naturalistička i realistička škola, od Maupassanta, Zole, Uptona Sinclaira do nebrojenih američkih i europskih naturalista, tako i simbolistička struja radikalnoga esteticizma koja inzistira na formalnome savršenstvu narativne umjetnine, utjelovljena u Proustu i Joyceu.

Nádas je blizak Proustu i Musilu, čak i Stanisławu Ignacyju Witkiewiczu, po svom ultrafrojdovskom ili lakanovskom pristupu...

Iako su kritičari često zamjerali Proustu da je " bergsonizirao " literaturu, " elan vital " je u tom vremenu bila pokretačka snaga mnogih novonastajućih mislioca.

Ejzenštejn je bio uvjeren da može ekranizirati Marxov Kapital, ali nikad mu nije pružena prilika, a daroviti režiseri poput Schlöndorffa (Jedna Swannova ljubav po Proustu), Johna Hustona (Mrtvi po Joyceu) i samog Babaje (Mirisi, zlato i tamjan po Novaku) pokazali su da se i adaptacijski iznimno zahtjevna beletristička djela mogu u najmanju ruku pristojno prilagoditi filmskom mediju.

" Jednoga dana, kada sam posjetio Rolanda Tuala, ugledao sam neprocjenjiv primjerak de Sadea u njegovoj biblioteci, koji je originalno pripadao Marcelu Proustu.

Jednako se tako ne sjećam o čemu smo sve umovali te večeri, no pasionirano sam pričao o Proustu kada me je grubo prekinula.

Ne trebaju mu kolačići da bi se prisjećao, kao Proustu, kojeg uglavnom ne vole oni koji se pale na Bukowskog, a nisam siguran znaju li da je Hank volio Marcela.

Evelyn Waugh o Marcelu Proustu Prvi put čitam Prousta.

Na američkim sveučilištima, gdje je udio stranih studenata (3,7 posto) puno manji nego u francuskim ustanovama te vrste (13 posto), nitko ni ne pomišlja otkloniti ovaj nedostatak podučavajući na kineskom ili portugalskom. Ako ne odobrimo predavanja na engleskom, imat ćemo kružoke od po pet studenata koji raspravljaju o Proustu, ironizirala je Geneviève Fioraso.

LUM s egzaltiranim sindromom apsolutno beskorisnog sjećanja zaseban je entitet koji je, do sada, opisan samo kod jedne osobe (i to od nje same) pogađate, riječ je o Marcelu Proustu, romanopiscu kojega je asocijativno povezivanje apsolutno beskorisnih sjećanja (uslijed čestih ataka LUM-a) natjeralo na neprobavljivo, literarno seciranje mirisa i zvukova francuske provincije... 4) Lijeka nema.

Koliko je bilo dovoljno Proustu, meni može biti još manje.

Prof. Nikolina Marinić i učenici 4. b razreda učili su o Proustu uživajući svim osjetilima.

Knjiga je ironičan kontra-napad prema Marcelu Proustu, čija je reputacija neočekivano zamračila onu Andréa Gidea (koji je dao model itterature engagée za Sartreovu generaciju).

Trajno je isticao Tolstoja kao »velikog analitičara ljubavi« (O Marcelu Proustu, Književna republika, 1926, knj.

Dapače, Frank svom nećaku Dwayneu u jednoj dirljivoj sceni na molu daje poučnu lekciju o životu, spominjući mu priču o Proustu, a Dwayne shvati da nije kraj svijeta ako ne postane pilot.

Pričali smo nekoliko puta o Proustu i Joyceu.

Storyline sa robotima mi je bio okej jer su obojica bili simpa a njihove rasprave o Shakespearu i Proustu su mi bile zanimljive.