Uskoro je teško stradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je već biskup Timotej (1263 - 1287) počeo temeljito obnavljati u gotskom stilu.

Nakon provale Tatara 1242. godine katedrala je pretvorena u ruševinu.

Crkveno naselje Kaptol utvrđeno je čvrstom drvenom ogradom (palisada) tek nakon provale Tatara (1242.).

Mogorović pleme se pojavljuje u Lici prije provale Tatara 1242. god. i bilo je na okupu do turske okupacije.

To je epska pripovijest iz hrvatske povijesti koja obuhvaća razdoblje od dolaska Hrvata na Jadran do provale Tatara u naše krajeve.

Srednjovjekovni utvrđeni grad Medvedgrad podignut je na poticaj pape Inocenta IV polovicom XIII. stoljeća radi obrane od moguće ponovne pustošeće provale Tatara - tragovi njihovih barbarskih upada 1242. godine bili su itekako svježi.

U 11. stoljecu, prema analizi toponima (Kniezsa J., 1938.), zive pomijesano s Madjarima uz Dunav u SZ i JZ Backoj.5 Znatnijih promjena unatoc katastrofalnim posljedicama provale Tatara u 13. stoljecu, kada je u zupaniji Backa unisteno 40 - 65 % naselja a u zupaniji Bodrog oko 50 %, nije bilo sve do 16. stoljeca (Györff Gy., 1966.).

Prilikom provale Tatara 1242. katedrala je znatno stradala, nakon čega je uslijedila obnova u gotičkom stilu.

Crkveno naselje se nakon provale Tatara opasava palisadnom utvrdom.

To je biblioteka od svih župnika onamo od provale Tatara.

Završena je gradnja i posvećena stolna crkva, koja je 1242. godine teško stradala za provale Tatara.

Inače u tim selima su mnoge obitelji bile oslobođene od kmetstva još za vrijeme provale Tatara u 13. stoljeću, kad im je zbog zasluga u ratu kralj Bela IV. dodijelio plemenitaške titule.

1241. godine dolazi do provale Tatara kroz čitavu Bosnu i Hrvatsku što je ostavilo tragične posljedice.

Sagrađen je u godinama nakon provale Tatara, a prvi puta se spominje u ispravi iz 1295. godine kada se u njemu nalazio kaštelan sa kraljevskom posadom.

Nažalost, dvije najvažnije romaničke katedrale na sjeveru i jugu Hrvatske propale su: romanička zagrebačka 1241. godine za provale Tatara, a predromaničko-romanička dubrovačka u potresu 1667. godine (ostaci njenih zidova otkriveni su tek arheološkim iskapanjima 1980 - 1984. godine).

Prema legendi Vrapče je nastalo kada je, ljeta Gospodnjega 1200, nešto malo prije velike provale Tatara u naše krajeve, Sveti Franjo Asiški putovao Hrvatskom.

Bergelići su splitska obitelj ugarsko hrvatskog podrijetla iz Osijeka, koja se za vrijeme Bele IV i provale Tatara doselila u selo okolicu Livna u Bosni.

Zagrebačka je katedrala iznimno značajna građevina.Smatra ju se najvećim, ali i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj.Građevina je to koja pripada među monumentalne gotičke katedrale i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu.Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093/1094. zasigurno je iniciralo gradnju stolne crkve.Mnogi arheološki nalazi svjedoče da je na ovom mjestu već postojala neka starija crkva.Katedrala kakvu mi znamo građena je u nekoliko etapa, uz prekide od 13. do početka 16. st. kad su dovršeni svodovi lađe.Ono što zasigurno znamo da je godine 1217. bila završena i posvećena.No, uskoro je teško stradala za provale Tatara 1242. god., ali ju je vrlo brzo biskup Timotej nastavio temeljito obnavljati u gotičkom stilu.Južni masivni zvonik dobiva 1633 - 1641. godine za vrijeme iznimno aktivnog biskupa Franje Hasanovića Ergeljskog.Graditelj iz tog perioda bio je Švicarac Ivan Albertal.Također je i sudjelovao ponovo u obnovi katedrale nakon velikog požara 1645. godine.Tijekom 17. st., a poglavito 18. st. unutrašnjost katedrale ispunjavana je baroknim inventarom, oltarima (osamnaest), propovjedaonicama, nadgrobnim pločama.Najteži udarac katedrala doživljava 1880. godine u velikom potresu.Nakon potresa u kom je i grad Zagreb teško nastradao provodi se temeljita obnova katedrale u neogotičkom slogu od 1880. - 1906. god. Nacrte je priredio bečki graditelj F. Schmidt, a gradnju je vodio Hermann Bolle.Bolle je izvodio i radove na restauraciji, djelomično je izmijenio Schmidtove projekte.Upravo u ovoj restauraciji pod vodstvom Hermanna Bollea katedrala dobiva svoj današnji prepoznatljivi izgled s dva vitka, visoka tornja, visokim krovištem, novim stupovima, novim oltarima, dok su oni barokni većinom uklonjeni.Uz mnoge hrvatske velikane koji ovdje dobivaju grobnicu najistaknutiji su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i zasigurno najistaknutija osoba bl. Alojzije Stepinac po kom se često i katedrala zove Stepinčeva katedrala.Danas Zagrebu vizualni identitet daje upravo ova Bolleova katedrala.Ona zauzima središnje mjesto duhovnog života svih Hrvata.

Po pričanju za vrijeme provale Tatara na ove prostore, Tatari su svoje konje sklanjali u ovu crkvicu koja je u početku bila obična kuća, potom kapelica a tek onda crkva.

On je odmah počeo pripovijedati uzbudljivu pripovijest o dolasku Hrvata na more pa sve do provale Tatara u ove krajeve.

Do provale Tatara u ovome kraju bogoslužje se u crkvama služilo na staroslavenskom jeziku.

Utemeljitelj biskupije ugarski kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh, izgradio je stolnu crkvu, koja je dovršena i posvećena 1217. godine, ali je uskoro teško stradala za provale Tatara.

Za provale Tatara u hrvatske krajeve i napose Zagreb on je 1242. prema Zlatnoj buli kralja Bele IV. dobio status i prava kraljevskoga grada.

Gradnja tornja započela je u 13. stoljeću nakon provale Tatara.

Provale Tatara, feudalni antagonizmi, borba za ugarsko prijestolje, uplitanje Venecije i pojava nove svjetske sile Osmanskog carstva, uvjetovalo je da se na ovom području obnavljaju ili grade nove utvrde.

Franjevci su se, najvjerojatnije, nastanili u Zagrebu prije provale Tatara (1242.), i to možda u bivšem samostanu benediktinaca.

Počinju se graditi u 12. stoljeću za vrijeme provale Tatara i uz određene promjene grade se i koriste sve do 18. st. kada prestaje opasnost od Turaka.

Iza provale Tatara vršio je službu nesamo bana već i hercega Dioniz (1242. - 1245.), prvi herceg nekraljevskog roda.

Kako smo u ovoj radnji na temelju kraljevskih povelja utvrdili, da se je u Slavoniji upotrebljavao domaći novac (i dinari i poludinari) još prije provale Tatara 1241. god., smatramo, da je 1. i najstarija vrsta banovaca kovana za hercega Kolomana između 1237. i 1241., a možda i za hercega i bana Dioniza (1242. - 1245.).

Od druge polovice 10. st. pa sve do provale Tatara 1279. godine, u Kini je na vlasti dinastija Song.