neke pere oko božića. neke pere oko nove godine. mene pere neposredno nakon. za božić sam nabrijana na grinch fore. za novu godinu se zezam. i onda kad sve prođe, smiri se, kad se počne polunormalno funkcionirat, mene krene prat. vrlo brzo nakon nove godine, meni je rođendan. ne volim svoje rođendane. nekako mi nema smisla ono " sretan ti rođendan ". halo, pa to je tek jedan dan. what ' s the big deal. ali, ok, sviđa mi se kak su svi popustljiviji prema meni. jbg, ponekad sam još uvijek malo dijete. i tak me krene prat poslije nove godine. u cijelu tu predrođendansku inventuru upetlja se i jedan sasvim određeni osjećaj nedostajanja, koji me prati već godinama, i uzrokovan je smrću moga dide nekoliko dana prije. priznajem, nakon nekoliko mjeseci odbijanja priznavanja činjenice da ga nema, i mučenja mame stalnim pričama o njemu, ne sjetim ga se puno. ljudi odrastaju, mire se, a čak i devetogodišnje djevojčice s vremenom shvate da dide nema, ali je tu negdje. ipak, svake godine u ovo vrijeme, oko njegove godišnjice i rođendana, kojeg je propustio iako je par dana ranije rekao da neće, baš pere potreba za zbranjanjem i oduzimanjem, iako znam da će rezultat uvijek biti negdje oko nule, možda slightly u plusu. svašta sam naučila između posljednjih nekoliko. na primjer, da nisu svi prijatelji prijatelji. da neki budu prijatelji samo dok njima to paše. a u biti su poprilični egomanijaci. lako mi je s takvima. jer, naučila sam i da ponekad zaista ne treba šutjeti, niti biti diplomat, da ponekad jednostavno stvari treba nazvati pravim imenom. pa makar bile i loše. naučila sam da je mama vrlo često u pravu, i da joj ponekad jednostavno treba dati za pravo makar i nije. zahvaljujući mami, naučila sam se i isključivati po potrebi. zato mi, recimo, nije nikakav problem pisati ovakve postove na poslu. naučila sam da se ljudi s vremenom mijenjaju, ne nužno na bolje, i naučila sam da se i ja mijenjam, i da to nužno nije loše. naučila sam da pravi prijatelji ostaju takvi, neovisno o tome koliko ih dugo niste čuli, ili čak htjeli čuti. naučila sam da je vrlo lako oprostiti, ali strahovito teško zaboraviti, i da je najteže oprostit sebi. naučila sam da pametni ljudi zaista mogu naučiti na svojim greškama, i da svako zlo zaista ide za neko dobro, da je istina kad kažu da se uvijek, kad se jedna vrata zatvore, otvori barem prozor, i da ono što ne ubije, zaista ojača. naučila sam da je nezdravo grčevito se držati stvari koje ne spadaju u sadašnjost i da vrlo često znamo dramatizirati oko stvari oko kojih se dramatizirati ne bi trebalo. naučila sam da je ljubomora dobra u vrlo malim količinama, ali čak ni takva nema smisla, jer ne možete zadržati nešto što nije vaše. i da nije fer pokušati mijenjati osobu uz sebe, jer tada prestaje biti onaj u kog ste se zaljubili. i da su neke stvari ljepše kad nisu izrečene, a znaju se, i da neke stvari trebaju ostati između samo dvoje ljudi, jer tada više vrijede. naučila sam da svijet ne doživljava kataklizmu ako ja nisam u pravu, i da se svijet ne ruši ako ne dobijem ono što hoću. naučila sam i da je feeling uvijek u pravu. kad sam ga počela slušat, nazvala sam ga button i gotovo nikad me nije prevario. ako nešto ne sjeda, ne sjeda. naučila sam da se loše stvari ponekad događaju kako bi netko gore, ili dolje, whatever, proved their point, i da bi bilo ravnoteže, i da se neke loše stvari moraju dogoditi kako bi napravile mjesta onim dobrima. naučila sam da kompromisi vrlo često nisu dobra stvar i da ponekad treba biti tvrdoglav. naučila sam koliko vrijedi zagrljaj, poljubac i osmijeh. na žalost, naučila sam i koliko boli šamar, i da stvari neki put nisu tako tragične kako bi oprah htjela da mislimo da jesu. naučila sam i da ne treba odgađati reći što misliš, ili osjećaš, jer u biti nikad ne znaš koliko ćeš dugo ostati tu. naučila sam uživati čak i u maglovitom zimskom jutru dok je na cesti poledica. naučila sam razgovarati sama sa sobom, i nemati dvostruka mjerila. jer, what goes around, comes around. i naučila sam da zapravo još vrlo malo toga znam. iako ih ne volim, nekako mi se čini da je svaki novi rođendan sve bolji. inventura ima sve više pluseva. a i ove godine ću dobit jednu sasvim posebnu pusu, jednu od onih za koje znate koliko vrijede. life is like a box of chocolate, you never know what you ' re gonna get. i da, la vita e bella.