Dvadesetak godina života provedoh u bivšoj državi, tamnici moga naroda, dvadeset godina u tuđini, željan moga naroda, a evo, poslije 20 - godišnje punoljetnosti države Hrvatske obznanjujem ovu knjigu mome narodu... », piše dr. Tomislav Đurasović u svojoj knjizi.

Provedoh noć na izvorištu bdijenja i vidjeh vodaricu sa krčagom u ruci, osjetih nezaustavljvost ljepote u kapima istine koje zalijvahu cvjetove ljubavi.

I evo, npr. kako ja provedoh jednu subotu...

Da, da, naucih da bijela kava ne znaci ona Kneipova, nego nesto kao odje latte; a uporno trazih kavu sa mlijekom koja mi bijase bljak; ali progledah i onda se ponasah ko bona fide stanovnik Zagreba - prosto covjek da ne povjeruje da u njemu provedoh samo osminu zivota mog dosadasnjeg.

Savrsen svrsetak jos savrsenijeg (polu) godisnjeg odmora kojeg provedoh sto u grudima domovine po drzavljanstvu, sto u njedrima domovine po materinjem jeziku.

Vratih se večeras iz Gorskog kotara gdje provedoh 3 dana sa obitelji i prijateljima u uživanju u snijegu i zimi, u zaseoku Kocijani (između Brod Moravica i Broda na Kupi) gdje stalno žive tek dvije obitelji, i otkud nas je tek popodne " izbavila " ralica očistivši sa netaknute ceste 30 - tak centimetara snijega...

I tako, obzirom da me je osim surle zezala i neka potmula, opaka temperaturica, vikend umjesto izvan kuće provedoh u istoj.

Nisam puno putovao u životu, ali od egzotike provedoh mjesec dana u Indiji, nešto kraće na bliskom istoku, sa jednim irancem pušio šišu usred pustinje na safariju i uživao u plesu trbušne plesačice, par naboljih frendova su mi ameri, upoznah vrlo dragu ženu u Zagrebu iz židovkih krugova.

Bio je posljednji Badnjak što ga s njim provedoh, zato ga i spominjem, premda nemam da pričam nikakovih čudesnih zgoda ni zanimljivih zapletaja.

Evo skoro cijeli dan provedoh u školi, probna matura, pa nastavničko vijeće, te nastava, sutra slično, te se naslušah svega i svačega.

A ostatak vremena provedoh u raznoraznim oblicima inkarnacije i reinkarnacije raznoraznih pletenica, konjsko-kobilsko-kravljih repova, popularno zvanik kecki, masni, spanga, ukosnica i ostale plejade dugokose umjetnosti.

Nakon toga, provedoh malu anketu o tome koliko je ljudi culo za Darth Vadera.

dobro večer narode, evo mene opet u malograđanštvini. vratih se iz lepog belog zagreba. provedoh lijepih 11 dana. većinu vremena provela sam u toplom krevetu, pušeći neprestano i jedući fine poslastice što ih je spremao zadovoljavač mojih sexualnih želja. kako gospodin izvrsno kuha probala sam zanimljive kombinacije. posebno su bile fine kiflice s šunkom. brzo fino. jučer sam tako probala jedinstvene tortille. crveni, normalni grah. pa malo kukuruza i mljevenog mesa začinjenog s puno češnjaka. ma joj. udebljah se kao prase. a i ovako sam dovoljno punašna. ali sve će to da leti dolje. i onda idem u balerine. a sada o mojoj omiljenoj temi - SEXU. nisam ni znala ali ja stvarno volim pušiti kitu. ovih par dana neprestano mi je bila u ustima. nisam mogla odoljeti tom malenom biću. ovaj, velikom. osim pušenja, zavoljela sam i muški anus. koka mi je objasnila da to muškarce napaljuje. osobito lizanje. i probala sam. lizala sam i lizala a on je urlicao od sreće. eto, zavoljela sam tako u lizanje šupčića. naravno prije samog lizanja potrebno je temeljito sapunjanje spomenutog mjesta, inače postoji velika mogućnost da se ispovraćate ili ostanete bez čistog zraka. također su mi nakon ovog povratka iz metropole postale nejasne žene koje nikad ne doživljavaju orgazam. ja ne znam kako mi se to dogodilo ali ja svaki put svršim. nevjerovatno. a nije da me prije nisu tipovi maltretirali i dandanas im ne vjerujem. još me muči samo jedna stvar kod sexa. ne koristim nikakvu zaštitu i to me malo plaši. iskreno ni ne da mi se svaki mjesec biti u strahu, ali strah me tog pičkokopača. nezrelo za jednu zrelu djevojku ali tako je zasad. koka me nagovara da odem, a na kraju, naravno i hoću. danas u busu za doma ne znam da li sam bila sretna ili ne kad sam shvatila da sam dobila stvari. a jutros je skoro pa skroz svršio u mene. ma joj i sada sam eto došla natrag. u ponedjeljak moram na fax obavljati seminare, ali zato opet idemu zg. u srijedu. naime mama od zadovoljavača mojih sexualnih nagona me želi upoznati, a kako dolazi vrlo rijetko u hrvatsku moram to obaviti. užasno me strah te gospođe. pa kako ću ja s njom i o čemu ću pričati? znam da ću se snaći, ali me strah pa ta veza ide prebrzo i preozbiljno. zbunjena sam malo. neki dan smo obilazili salone namještaja gdje smo tražili krevet, a gospon mi je poklonio i prsten. naravno on ga naziva zaručničkim i jedva čeka da kaže mami kako smo se mi zaručili. znam ja da je to u polušali ali ipak me strah idem ja sad malo pričati sa kokom.

Tako provedoh mnogo godina. Poučno je i utješno njezino priznanje da se moliteljem ne postaje u kratko vrijeme.

Pod mi je postao najboljim prijateljem u sljedećim minutama koje provedoh u njegovoj bliskosti.

U Glasgow dodjoh sa suzom u oku mom jerbo tamo provedoh ohoho godina.

Provedoh s momcima, Bojanom Paučom, Dejanom Bukovićem, Danijelom Bezjakom i Vlatkom Andrijaševićem vrlo ugodno vrijeme.

Naime, ove protekle dane provedoh na otoku Silbi, omalenom, ali lijepom otočiću na sjeveru Zadarskog arhipelaga... otok je ugodan, jedino mjesto na otoku, koje broji oko 250 stanovnika, je također vrlo ugodno i mirno, sa taman toliko aktivnosti da ne izgleda napušteno, a opet, nema nikakve žurbe, sve ide laganim sporim tempom (jedina iznimka je dolazak broda, jednom dnevno, koji uzbuni sve otočane i goste i svi se sliju ka luci).

Pošto danas provedoh cijeli dan zatvoren u 4 zida, malo zabrijah i potražiš slikice si najdražeg grada... slikice prošlosti... jednostavno mu se nemogu nadiviti... po mojem skromnom mišljenju ne postoji lijepši grad na svijetu.. toliko ga volim, da ga već i mrzim...:) Ali mu se uvijek s čežnjom u srcu vraćam...

Veliki dio ove noći provedoh u stvaranju novih pjesama, kao i preradi jedne od postojećih iz instrumentala u kompoziciju s dvoglasnim pjevanjem, vrlo kratka i jednostavna teksta.

U jednom trenutku ipak htjedoh stavit novine ispod (dojadilo mi vec brisat svake 4 sekunde), ali kad shvatih da provedoh vise vremena citajuci stare lokalne vijesti o tome kako su bila pocinjena razbojstva u 3 supe u lokalnom lokalitetu (ukradena kosilica, dvije vile, tri tegle i par grablji) nego sto farbah, batalih tu zamisao.

Ostalo vrijeme provedoh sa njime brundajuci o tome kako izlasci vise nisu za nas.

I, tako nedavno provedoh dva tjedna u Londonu jer je taj grad najbolji za početak novog života.

cijeli dan provedoh u ležećem položaju. bilo je i puno sexa. i to onog brzinskog. osim ševe, danas je i dan za puno jest. jest i jebat se. sretan vaskrs. probudila sam se jutros mamurna i gladna. jaaaakkkooo gladna. uvijek kad je takvo jutro ja doslovce mogu cijeli dan sjediti i jest. tako sam za doručak pojela tri ogromna čevapa u lepinji, pomfrit i kapule. onda sam naravno morala prileći jer dok sam sve to prožvakala trebalo mi je sat vremena. čak se sljedećih pola sata nisam htjela ni ševiti. onda sam malo odspavala, pa pojela kruha i namaza od paprike i sada upravo željno očekujem lisnato tijesto od jabuka i sira koje moj dragi upravo mijesi. a još moram i neke fine gljive probati jer ću ih sanjat ako ih ne smažem. naravno sve sam to zalila hektolitrom soka od borovnice, a tu i tamo odem do kuhinje sažvakat poneku maslinu... ali dakako ne brinu mene kalorije. jer naravno to se sve da potrošiti jednim dobrim sexom. hehe a za desert - kita u usta.

I što reći na kraju ovog lijepog tjedna što provedoh u ulozi ' čuvara unuka '.

Znam po sebi jerbo provedoh najbolje teenage godine kukajuci i naricuci kako je zivot sranje, kako me nitko ne razumije.

Provedoh četvrt sata mozgajući ali nisam se uspio dosjetiti koja je svrha ovog ' dnevnika '?

Provedoh tako nezaboravnih 8 sati leta iz Atlante (gdje presjedah) do Londona uz jednog takvog od 2 metra.

Jučerašnji dan provedoh u društvu svojih najmilijih, dakle obitelji i prijateljima.

Eto, jučerašnji dan provedoh uglavnom zabavljajući se antenama, na livadi blizu Save, što je znatno bolje nego da sam u sobi svojoj sjedio, jer soba moja u kojoj radim ima vrlo loš i ograničen pogled kroz prozor, da ne kažem da prozor gleda na zid udaljen tri-četiri metra, a dan je bio prelijep, čak mi ni pokošena trava nije šmrklje na nos natjerala, da, lijep dan, i ljudi nekako proljetno veseli, što znači da se meni sprema neko neraspoloženje, već ga osjećam, ali sitno, podmuklo, i još ga nisam u potpunosti svjestan, pa čekam da me obuzme i onda će biti dobro, jer nakon toga ide nabolje, samo se ne zna kada, jer vrijeme ne postoji, ali neka toga, poslije posla i kratkog popodnevnog sna bio sam na predstavljanju knjige djevojke mlade i, sudeći po prelistavanju njenog romana, obećavajuće, imenom i prezimenom Deša Jelavić, a nakon toga poslušah po sto i prvi put Milka Valenta, jednog od rijetkih kandidata za iberpisca u Hrvata, i eto, rimuje se to, rima ponekad pomaže i bit će bolje, bit će bolje, samo se ne zna kome.