jucer je bio dobar dan. jaako dobar dan, dugo nisam tako iskreno uživala u nečijem društvu. neću ponavljat ono što je već d van end onli leđenda SMEĐOOKA napisala (ako oš, nu tamo doli link pa mrš tamo čitaj), samo svoj doživljaj. jebiga, pitanje je otkud krenut. od mog savršeno nadrkanog dana, neuspjelog pronalaženja vremena za popit bar JEDNU KAVU, JEEEDNNUUUU JEEDIITUUU (deklarirani ovisnik...), do smeđooke koja mi je cijelu moju genealogiju ispjevala pod prozorom svojim kamenjarskim baritonom jerbo sam kasnila punih 28 sekundi. sorry, stara dok je libra s još postojanom socijalnom sviješću pokušavala reanimirat naše lately zapostavljano ime među raznim finim birtijama po centru (a pritom je uspješno dočekala i milo dijete, ovacije oboma, trebalo im je samo 2 i pol sata da dođu do konzuma), smeđooka i ja smo tumarale gradom, pokušavajući se prisjetit svega što smo trebale obavit... mislim da provociranje murjaka pred jeftinim hotelom drpanjem i nije bilo na popisu, al jebiga. uljepšalo nam dan. tipovi kad žele vidjet 2 žene u napaljenom hvatanju, e pa to će i vidjet, makar i u 2 žira na livadi na kopačkom ritu. snaga volje, nema šta. nakon sat vremena u billi, te divljanja po istoj, trebalo je slijedit milo dijete do našeg samostalnog dotura. malo me putem jebo filing da milo đete namjerno po zelenom valu mijenja trake, radi škare, reže zavoje, prolazi kroz crveno... pomislio bi čovjek da nas se htio riješit, hahaha... ha. ha. hm. kod cara dotura smo svi došli na svoje... otvarale se corone (na način našeg milog dijeteta, jerbo otvarača nije bilo), bacale stvari iz vrećica na štednjak, iskemijao meksički meni, đe je truli jorz sve zajebala PORTUGALSKOM rižom... da, da, dobro ste čuli... kakav buntovnik bez razloga..