he kile... stvar je u samom metabolizmu čovjeka, nemamo svak isti i sve te dijete su zapravo samo marketinški trik za zaraditi novce kao i sve ostalo na ovom svijetu na žalost prodaje seks, kao opći pojam... ja sam bio nabacio koji 15 kila više nego mi genetika dopušta i nije mi smetalo toliko što sam vidljivo bio pun sala već to što nisam bio svoj... nadutost, umor, slabija kocentracija i sve nus pojave koje su me opterećivale da funkcioniram na pravilan način... da budem vitalan na način na koji sam bio naučen... uvijek u pogonu... kao prvo shvatio sam da mi je metabolizam usporio i da nije u rangu onog do 30 - te... kad sam zbilja mogao pojesti i popiti koliko sam god htio a da to apsolutno nije imalo nikakve veze s veličinom masnih naslaga... ali život kao život me dovelo do jednog psihofizičkog stanja atrofije, pa možda i žalosti na neke nepravde koje su mi se dogodile s ljudske strane neopravdane (stvar odrastanja) i tako malo po malo povučen, usamljen u svojim idealima ili vjerovanjima usporeni organizam je počeo taložiti veću količinu masnoća koje su počele utjecati na kvalitetu ionako poljuljanog organizma... ne mogu reči da sam bio debelo prase ali u odnosu na prijašnje stanje polunabildanog (po prirodi) tijela.. postao sam debeljuco i to ona neprirodna, bolesna debljina.. psihofizička debljina... u mom slučaju se trebalo vratiti sebi duhom i tijelom, što je kroz intezivan rad na sebi prvenstveno kroz meditaciju, molitvu ili kako god shvatili ili zvali pomalo sam se vračao sebi i svojim izvornim vjerovanjima (možžda je to bila i kriza srednjih godina) uglavnom povratio sam se donekle u svoje prijašnje stanje s tendencijom daljnjeg razvoja i osnaživanja ali problem debljanja je ostao... odnosno poremećaj metaboličnih funkcija je ipak ostao malo godine, malo razno razne boleštine koje su me iznapadale kroz to vrijeme ostavile su traga i sad moram ipak paziti na prehranu, ali na način jedino da ne konzumiram navečer nikakva teška jela pogotovo u zimskim periodima kad smo ionako osuđeni na sporije življenje.... sve je ipak stvar psihe i shvačanja vlastitih tjelesnih funkcija i karakteristika tijela.... otkad sam dobio labradora kao ljubimca i prijatelja stvari su puno bolje jer sam aktivniji, pas traži aktivnost tako da kad bi najradije ostao kući čitao ili ležao na auču i gledao tv, izađem vanka prošetam, provozam se bacikli i eto malo pomalo se navikne čovjek na aktivnost i ona stara navika (nova) letargije i izležavanja pomalo počne bljediti.. i nova aktivna preuzme njeno mjesto... pozdrav (domorodac 27.11.2010., 07:12:18)