Za to treba od sebe najprije dati... Ne naivno.. bez povrata... već svjesno i zrelo, zato što baš tako hoćemo... Kako možemo očekivati da će se netko zauzeti za nas, ako u dubini duše znamo da mi to ne želimo učiniti, ili nismo u stanju učiniti za druge? Kako očekivati da se narod ponaša civilizirano, ako sami ne doprinosimo razvoju civilizacije? Kako se možemo trgati za zadnju prvomajsku porciju graha, majicu ili kapu na štandu-ako nam nisu neophodne? I ne sramiti se? Kako možemo nešto očekivati od takvih ljudi? Zašto takve ne zaustavljamo, ispravljamo i preodgajamo (baš tako, kao malu djecu-jer se tako i ponašaju, kao nezrela bića...) - nego im se pridružujemo u otimanju? Zašto je naša krilatica - ako neću ja-netko drugi će oteti? Ljudi-KRIVI STE RADI POHLEPE.Otimanje tuđeg ili nepotrebnog je SRAMOTNO.Sramite se