Bilo je smjisno kad smo je pozivali imenom a narod se okrecao ocekujuci nekakvu zenu imenom Ankica, bilo je jos smijesnije kad su saznalai odakle psicu ime.. bilo je zabavno imati tu malu crnu kuglicu dlaka po kuci koja se nekako uvijek uvijala podno nasih nogu i trazila toplinu koju je izgubila.Naucena na slobodu nesmetano je svrljala po dvoristu, vrtu, a onda se preselila na ulicu prativsi me svaki dan na posao, ostajavsi ispred zgrade gdje sam radila te odlazila sigurno kuci.I tako svakodnevno imala sam pratnju.. svaki pokusaj da je otjerate kuci bio je bezuspjesan jer Ankica bi se " pocela vracati " u pravcu doma, sakrila iza kotaca automobila i onda poput nekakvog spijuna pratila me uvijek na isto mjesto.