yup, i mi smo se mogli vec odavno ozeniti i napraviti kikaca obzirom na kvalitetu naseg odnosa prakticki od prvog dana, dozu sigurnosti u nas i nase zelje. no ne moze se zivit ' od ljubavi.. ja jos ni nemam posao za stalno (obzirom na struku, tko zna kada cu ga i imati, on ce tek sada potpisati ugovor na neodredjeno. prije te stabilnosti nama niti brak nije padao na um, a kamoli dijete. mi se definitivno ne bismo osjecali psihicki spremno niti dobro da smo dijete dobili dok nam te neke stvari nisu rijesene. a to nije puno, to su zaista osnovni uvijeti pa onda dolazimo i do psihicke spremnosti i zrelosti.. mislim, ruku na srce, svi mi s ulaskom u pubertet imamo fizicke predispozicije za potomstvo, no psihicka zrelost dolazi kasnije.. puuuno kasnije. ako je netko situiran ali izjavi da se ne osjeca spremnim za dijete, to svakako nije za zamjeriti, pace, to je za pohvalu, jer, zamisli, napravis dijete samo zato sto okolina smtra da " ti je vrijeme ", i onda to dijete boravi citave dane po vrticima, baka i dadilja servisima.. jer roditelji nisu bili psihicki spremni, jer nisu osvjestili koliko paznje i ljubavi to malo bice treba. i ne, to nije odricanje - to treba biti zelja zato i govorimo o psihickoj spremnosti