Sutra ih moram ozbiljno upozoriti na te njegove odlaske, ako ne pričat ću sa psihologicom

Dana 07. ožujka 2012. godine troje je korisnika (Nada J., Andrija H. i Dražen Š.) sa psihologicom B.

Veliku podršku Sari pružio je cijeli razred zajedno s našim ravnateljem Davorom Barićem, knjižničarkom Mišelom Nežić, psihologicom, tajnicom i ostalim profesorima i roditeljima.

Nakon par godina rada s psihologicom, dosli smo do toga da mi je pokazala prstom kojim putem se trazi sreca i otjeruje tuga.

Za razvoj djeteta u svakom pozitivnom smislu značenja te rijeći potrebna su oba roditelja podjednako i kod tog me zanima samo jedna stvar, kako to da niti jedna mjerodavna institucija (CZSS, pedijatrica, supruzina odvjetnica, policija-s obzirom da sam se i tamo išao žaliti zbog sprečavanja susreta s mojim djetetom, iako imamo potpuno jednaka prava i supruga i ja, jer sud još ništa nije privremeno odredio, a ja nism tražio, jer sam mislio kako će se odnosi stabilizirati i da ću djete viđati kako i kada bi to poželio, no bila je to velika zabluda, no sada još jedino preostaje jedna institucija, a to je vrtić, koja može i koja bi trebala utjecati na roditelje razgovorom i savjetima svojim timom stručnjaka-psiholog, pedagog, teta, pa i ravnateljica-u ovom slučaju na moju ženu ponajprije, upozoravajući je na jednaku važnost oba roditelja u odgoju i podizanju-odrastanju djeteta) Kroz koji dan imam zakazan razgovor i sa psihologicom u vrtiću (14.05. " 08. g. na moj zahtjev), jer osim tete koja vodi grupu gdje je i moj anđeo, jedino je još ona upoznata sa cjelom situacijom, tako da će biti i taj susret zanimljiv, nadam se i prije svega koristan za moju malu košuticu, moje lane-zanima me njezino mišljenje i zanima me kako oni postupaju u takvim situacijama

Ja sam vođen sloganom, - AKO SMO ŽIVI, MOŽEMO MJENJATI STVARI > - Kako ovaj blog pripremam nekoliko dana, u međuvremenu se dogodio i taj razgovor sa psihologicom u vrtiću-jaslicama u kojem boravi moj sin, i jedino što mogu reći da nisam bio oduševljen, naprotiv, razočaran sam većim djelom razgovora, - mene jedino zanima moje djete, moj mali princ i jedino što sam ih molio je to da ako se pojavi bilo kakav problem da me obavjeste, jer sam zakinut i za najvažniju informaciju od majke, a to je zdravlje mog anđela.Iako često nazovem i pedijatricu (med. sestru) radi informacije o zdravstvenom stanju svoje košutice malene, no ne čini mi se nešto pretjerano voljna razgovarati, uvjek kada je nazovem (uvjek nazovem isti dan kada znam da je " supruga " trebala doći s malenim na kontrolu ili kad se nešto dogodilo-ovo zadnje je puno češće) kaže kako je maleni dobro, da dobro napreduje (9,5 kila-uskoro 16 mjeseci), da je vesela beba.., a ja svoje djete ne smijem vidjeti i po 6,7 ili više dana (" žena " pak kaže) iz razloga što maleni ima temp., kašlje, povraća, ne spava dobro, ne jede, zadnjih nekoliko mjeseci ga muči " bronhi ", prehlade česte i što ja znam što sve ne i tako često navodi laži (izmišlja razloge) da ne vidim svoje djete (zapravo, nikako da im se poklope priče, pogrešno se dogovore, zapravo se pitam tko tu koga štiti i misli li pri tome uopće netko na mog malenog anđelčića????????), - ovo su bili grozni razlozi, a smješni razlozi su npr. kiša, ako je vani loše vrijeme također bivša ćesto puta želi odgoditi susrete djeteta moga i mene (nekoliko je puta i uspjela). Osim toga, ako je beba zdrava kao što to sestra u domu zdravlja tvrdi (sve to da zaštiti majku, a ne djete-užas), zašto je onda maleni dva puta tjedno kod doktora, ćesto i na hitnoj, a ono što je najgroznije i najbešćutnije, majka djetetu otima pravo na oca, na to da bolesno djete posjeti otac i da bude makar malo uz njega i da ga zagrli-toliko sam nesretan i tužan????????? - Koliko je samo nepravde učinjeno mom djetetu malenom i bezpomoćnom, koliko on mora trpjeti, do koje granice ta ženina bezosjećajnost seže, što se događa u glavama takvih ljudi, ma koliko samo pitanja poteže takvo ponašanje prema djetetu, kako same " majke " tako i cjele njene obitelji, te svih državnih i inih službi kojima je, ako ništa drugo, onda barem u opisu posla da zaštite nemoćno djete prije svega, zatim i roditelje, oba roditelja podjednako, a ne samo majku, - ja ću napraviti sve što je u mojoj moći, pa i iznad granica mogućnosti, samo da zaštitim svoje djete, on je moj život i moje istinsko božanstvo > > Evo najsvježijeg primjera-užas i bezosjećajnost..., - u četvrtak je " supruga " obećala mojem anđelčiću i meni da možemo u subotu biti zajedno 2 sata, (od 9 - 11 h, supruga traži da se nađemo u parku), najprije ugledam svoju košuticu s povezom iznad ljevog oka i trći mi u zagrljaj sa širokim i sretnim osmjehom na svom najslađem obraziću (beskonaćan osjećaj sreće što konačno vidim svog anđela i što se napokon možemo čvrsto zagrliti, što smo napokon barem malo zajedno), pitam suprugu što se dogodilo, a ona kaže kako se malo udario, te da nije ništa strašno (naravno da joj ne vjerujem, jer znam koliko je neodgovorna i nesavjesna osoba, odnosno roditelj, i nažalost, naše djete, odnosno zdravlje mog sina koje je iz dana u dan ugroženo, dokaz je mojih tvrdnji i užasno sam nesretan zbog tog) Kako je bila tada subota, odmah u ponedjeljak posljepodne nazvao sam pedijatricu koja mi kaže kako će beba imati mali ožiljak, ali da je sve u redu, no kako sam ja i u ponedjeljak trebao u 16:30 biti sa svojim medenjakom 2 sata, u 15:05 h me nazove supruga (dakle sat i pol vremena prije no što sam trebao vidjeti svoje lane) i kaže kako je maleni još u subotu dobio i temp.39, te da ide s njime kod doktorice i da ga ne mogu vidjeti, tada me počeo obuzimati hladan znoj i samo sam čekao da prođe određeno vrjeme (da završi pregled), pa da nazovem u ambulantu i da čujem što se događa i to je bio taj poziv gore već naveden oko 18 h kada sam razgovarao sa med. sestrom koja mi je rekla kako će beba imati mali ožiljak iznad ljevog oka, te da maleni moj anđeo ima temp.38, da ga je uhvatila viroza, da na nepcu ima dvije afte (koje nastaju prilikom pada imuniteta, a kada sam to kasnije spomenuo bivšoj, rekla je da je baš briga), ali da je sve u redu i da se ništa ne moram brinuti, pa se ja pitam što je to u redu, temperatura 38, pad imuniteta, povez na oku-razbijena arkada i ožiljak na malenoj bebi, kako da ne budem zabrinut...?????? Još sam nekoliko dana prije sveg tog upozorio suprugu kako mu uporno stavlja premali body, koji ima samo jedan gumb i koji mu se stalno otkopčava i kako mu sve izlazi iz hlačica, te mu tako ostaju leđa i trbuščić goli, na što je ona rekla - " onda dobro, bacit ću ga odmah u smeće ", zanima me kako to nije sama primjetila, a i vani se u zadnje vrijeme izmjenjuju tri godišnja doba..., - očito nije bacila na vrijeme taj body kada se uspio tako razboliti - Svi nešto kriju i prikrivaju, a sve to na štetu moga djeteta (bivša oduvjek, a sada i pedijatar-sestra

Jer je predobra majka što se tiče udovoljavanja, - e to je baš suprotno a ne dobro, ona mu mora prestati udovoljavati jer djete će se što je veće htjeti popesti na plafon ako mu se ne postave granice, i ako mu se na sve udovoljava, baš smo u vrtiću na roditeljskom pričali na tu temu s psihologicom, tako da to što mu udovoljava ponoći šteti njoj a i malom jer vidi da dobi šta hoće i kad hoće samo takoreć zapucketa prstima.

S psihologicom Ažić razgovarali smo o svojim vrlinama i manama te kako sami sebe vidimo i da li nas tako vide i drugi, dok smo s psihologicom Juras pričali o ljutnji koja može biti verbalna, fizička, pomaknuta ili konstruktivna.

Trećeg dana čudna, zabrinuta i studiozna lica, nadviše se nada mnom i pitaju: da li biste htjeli razgovarati s našom psihologicom?

A druga stvar koju sam pomišljala bila je: Ovo nije bol, ovo je rad mišića (direktan utjecaj rada s psihologicom).

E da je znala da sam ja u ova 2 tjedna pričala jedan dan s pedagogicom, drugi dan s psihologicom da mi daju savjet oko tog spavanja da li da ga ostavim u utorak ili ne još, da im velim kako ide privikavanje i što one misle, što bi tek onda rekla teta koja me nazvala brižnom mamom.

pročitala sam cijelu priču i nema se tu što više reći. tko ne nauci od drugih nauci na sebi. ja gledam sa ove druge strane (strane tvojih roditelja) i mogu samo zamisliti kako im je jer mi je sestra u takvom drustvu i muti sa takvim likovima a ja ne znam i ne mogu joj pomoci. nitko joj ne moze. isto je jednom prilikom zbog tog lika zavrsila u pritvoru jer su ih haltali na autocesti sa hrpom kokaina: (do tada nisam niti znala s kim se druzi i tko su ti ljudi, dok mi nije zazvonio taj dan mobitel i jedan njen " prijatelj " mene zove i pita jel znas di ti je sestra: eek: nema smisla da pricam kako sam se osjecala i sto mi je prolazilo kroz glavu. razgovarala sam sa psihologicom koja mi je savjetovala da kazem roditeljima koji ce ipak nesto moci poduzeti. rekla sam im, bilo je tesko ali to je bio jedini pravi nacin. oni su joj zabranili da se vida s njim (kolko to mozes zabraniti nekome tko zivi sam i sve sto kaze laze) i neko vrijeme stvarno i nije, puna 2 tjedna: facepalm: nakon toga je krenulo samo na gore a ja ne znam sto da napravim, pomoci joj ne mogu jer pomoc ne zeli, roditelji također. psihologica me savjetovala da budem s njom u kontaktu ali da ju ne ispitujem previse jer je i onako 80 % stvari laž a i ne mogu tu ništa poduzeti osim što samo gubim živce jer mi je to sestra, samo god dana starija od mene: (

Ne znam što si radila i postigla s psihologicom, ali mislim da je katarza tek pred tobom i moraš ju odraditi.

- Nastojimo sve pokriti jer želimo dati osnovne informacije koji su to oblici, što je sve seksualno nasilje, koja je njegova rasprostranjenost i koje su njegove posljedice, te što učiniti u slučaju seksualnog nasilja, na koji način direktno pomoći žrtvama, kako malodobnim, tako i odraslim osobama, pojasnila je Maja Mamula iz centra za seksualna prava Ženska soba iz Zagreba, koja je zajedno s dipl. psihologicom Ivanom Dijanić-Plašć tribinu održala tribinu namjenjenu stručnim suradnicima, psiholozima, pedagozima, defektolozima, profesorima i roditeljima.

Nakon razgovora s psihologicom možemo zaključiti da tolerancija nije nepoznata riječ o kojoj stalno slušamo.

Klinci s čovjekom autentičnog životnog iskustva procesuiraju nešto što nisu mogli s psihologicom ili nezainteresiranim roditeljima, a ujedno oni njemu, i ne znajući, pomažu ublažiti osjećaj grizodušja što je vlastitu djecu ostavio u Alžiru, kako se kasnije pokazalo, na nemilost političkim ekstremistima.

Grupa potpore s našom psihologicom Julijom bit će održane 22.04.2005. od 17 h kod obitelji Ročić.

Nedavno sam pričala s jednom poznatom psihologicom o odgoju.

Razgovarala sam sa školskom psihologicom, kaže da je upao u adolescentsku krizu.

Otac cvate od ponosa nakon polozenih testova i pita je kako je bilo na razgovoru s psihologicom

Draga moja VCK, jadna li ti majka (što se na kraju pokazalo i točnim jer joj je u tom trenutku pri polijetanju aviona iz Grčke otpalo krilo aviona pa se vraćala s nekim ljudima koji su im ponudili pomoć - citiram: " oni nas negdje vode, ne znam di smo ", nakon čega je završila u Milanu pa tek sutra ujutro sa zakašnjenjem došla u Zagreb kako bi otkrila da joj je kći VCK kupila sebi novi auto i digla kredit i kako je rasturila cijeli stan i krenula u uređenje istog dok se vani radi nova fasada za koju će isto dići kredit kako bi ju financijski pokrila i pritom se riješila desetaka tisuća kuna duga koji su se usputno nakupili poradi povećanog trošenja na nove ormare, robice, putovanja, slatkiše i na Crnu Kuju, ručkove i općenito pizdarije, čega VCK još nije ni svjesna jer o tome još nije razgovara sa svojom psihologicom, a kako su taman došli na temu dotične majke, mislim da će i mama uskoro potražiti psihologa) Molim čitatelja da u duhu naslova i teme zanemari ovu digresiju.

Ja sam bio, prošao psihotestove, psihoanalizu (razgovor sa psihologicom), test iz engleskog jezika, te razgovor sa komisijom.

Odma san nazvala učiteljicu i tražila sastanak sa ravnateljicom i psihologicom škole i na ne preveliko moje iznenađenje obje su stale u obranu te " neuravnotežene " jadne žene

Ovaj post je prijevod intervjua s poznatom psihologicom iz Berna, Françoise Alsaker.

Osim toga, dodaje ona, u suradnji s Caritasom će održavati radionice, susrete ili predavanja s psihologicom te djecom i roditeljima, u okviru kontinuiranog rada s njima.

Prvo sam porješavala različite testove (IQ, ličnosti i slične) koji su svi ispali OK, da bi nakon toga išla na razgovor s psihologicom.

Naime, nakon mog posljednjeg razgovora s psihologicom u petak malo sam razmišljala o svojoj prošlosti i eventualnim problematičnim područjima i prisjetila se jednog događaja s početka 1995. g. nakon kojega mi je sve nekako krenulo nizbrdo.

Osim toga puno je radio sa psihologicom i defektologicom.

Mislila sam da sam luda, da sam loša majka, prošla razgovora s vrtičkom psihologicom, odvela dijete vanjskom psihologu...

Iako sam razgovarao sa jednom odličnom psihologicom koja mi je rekla da se ljubaznošću odnosno SUPER LJUBAZNOŠĆU pod svim uvjetima možeš jako, jako dobro probiti