Intervju je prilika da se zajedno sa psihologom razmotre dobiveni podaci u kontekstu različitih zanimanja i poslova te uvide dobre i loše strane raznih mogućih odluka.

selekcija - najčešće uključuje psihologijsko testiranje testovima sposobnosti, upitnicima ličnosti, razgovor s psihologom, te ukoliko je potrebno može uključivati zdravstveni pregled ili testiranje stručnih znanja i specifičnih sposobnosti (npr. korištenje računala, strani jezici i slično)

Što se tiče samog načina ponašanja i odnosa djeteta prema hrani savjetovala bih da se konzultirate sa psihologom.

Slobodno zatraži razgovor sa psihologom ako:

Disleksiju, kroz detaljni postupak obrade i evaluacije, formalno dijagnosticira stručnjak logopedije/defektologije, najčešće uz usku suradnju sa stručnjacima drugih profila s obrazovanjem i iskustvom u radu s disleksijom (psihologom, pedagogom, učiteljem, dječjim psihijatrom, pedijatrom, liječnikom školske medicine...).

muče Vas brojna pitanja - ne znam da li ste na neke od njih dobili odgovore razgovarajući s psihologom kod kojeg odlazite.

I na kraju, isto tako nije psihoterapija izvan konteksta... nisu svi psihijatri dobri, kao što nisu svi ni loši.. i ' obični ' doktori nekad (cesto) prepisuju lijekove bezveze, a neki se lijece alternativom, a neki trče doktoru i kad kihnu i zahtijevaju koješta, što su sve loši razlozi da se odlazak doktoru smatra sramotom ili savjetom loših namjera, kao da se i cijela rabota psihoterapije pretvori u bauk. (recimo još i to da se psihijatri obično bave ' težim ' problemima, zato što psiholozi nisu educirani za njih, to ne znači da je loše s malim problemom otići psihijatru i vjerujte da kao što vam kirurg neće odrezat nogu jer imate kurje oko, samo zato što je kirurg - karikirano govoreći, neće vas psihijatar zarobiti u liječenje, ako im se obratite s problemom koji možete riješiti sami ili sa psihologom, ne pada im napamet stvarati ljude ' ovisne ' o psihoterapiji ili psihofarmacima).

Razgovaraj sa psihologom, nije strasno a moze ti pomoci da se bolje razumijes a tako i svoje postupke i sprijecis totalni krah. (toliko 01.10.2008., 15:41:16)

Ukoliko dijete izgleda povučeno, tužno, nezainteresirano za aktivnosti ili ima teškoća u školi, preporučljivo je to naglsiti liječniku te se posavjetovati s psihologom ili dječjim psihijatrom.

Roditelji su za najobičniji razgovor s logopedom ili psihologom do sada morali iz Knina i okolice zbog svoje hendikepirane djece odlaziti u Split ili neke druge gradove, a pojedini invalidi živjeli su, ili još žive, u neprimjerenim uvjetima.

Bio je omladinski TV, razgovor sa nekim psihologom.

Podsvjesni strahovi prije poroda nisu nikakva novost i ako vam odlazak na trudnički tečaj i čitanje edukativne literature o porođaju nisu pomogli da uklonite strahove, slobodno se posavjetujte sa psihologom.

O tome kako je izgledao njegov susret sa službenim psihologom Emotiona ispričao nam je Milan Grahovac.

Tolika potreba za prezentacijom i usredotočenost na sebe vrišti za dobrim psihologom, ako ne i psihijatrom.

Molim Vas info kada se radi razgovor sa psihologom?

Potisnuću ga negdje u podsvijest i detaljno to raspraviti sa psihologom za 20 - ak godina.

Uslijedio je razgovor s psihologom, da provjere još i glavu...

Sve će biti ok ako sama osvijestiš razloge, jer kada znamo uzroke nekog našeg ponašanja onda ga znamo usmjeriti i kontrolirati, a ako ih ne možeš sama otkriti posavjetuj se sa nekim psihologom.

Postovana, ovako imam bebu staru 8 mjeseci, i prije trudnoce me bilo strah puno toga, da li ce mi se desit nesto i sl. ali ovo sad postaje nepodnosljivo... Naime stalno sam zabrinuta da li ce se njemu (sinu) nesto dogodit, sto ako umre u snu, sto ako je bolestan a ja to ne vidim, sto ako ovo, ono.. i tako iz dana u dan, osjecam se stalno umorno, u jednom trenutku sam presretna, u drugom sam najtuznija, napeta sam stalno, navecer mi se spava ali nemogu zaspati dugo, stalno nesto razmisljam uglavnom negativno... osjecam dA me nitko ne razumije i frustirana sam zbog tog... nemam vise volje za nicim posebno... raspolozenje mi se mijenja iz sekunde u sekundu, nekada ne jedem po cijeli dan, i boli me zeludac.. napravim si neke rokove recimo za kucanske poslove i ako to ne obavim u tom roku strasno sam razocarana.. uvijek imam osjecaj da se jedino meni desavaju lose stvari, pa se osjecam kao da ce mi svaki cas biti nesto neka bolest... onda zamisljam da ce mi netko uzet dijete i reci da sam luda i 100 drugih stvari... moje pitanje je da li trebam potraziti pomoc, razgovarat sa psihologom?

o potvrdu o inicijalnom razgovoru sa psihologom (za upis u vrtić)

Disleksiju i disgrafiju dijagnosticira logoped u suradnji s psihologom i drugim stručnjacima po potrebi (defektolog, neurolog, audiolog....).

Tako se " traumatizirani pisac " u meni stalno susreće sa " osviještenim psihologom " u meni.

STO MNOGE MLADJE JOS NE KUZE, NI KAKO NI KOLIKO GA STRGAT, NE? necemo mnogo natezat. vrlo ti je vazno da si pogledas ili sa psihologom ili iskusnom zenom razgovaras o svemu onome što ti ide u teoriju averzije, u teoriju psiho-autonomije, tvoje; u teoriju OBRANE TRAUME, identifikacije sa tom ženom koja napada zbog traume - pa si kao planirala puknuti kao i ona i biti navalna, žestoka.... teorija psiho-konverzije, ali bolje da ništa ne pretvaraš nego direktno za stol, ali ne u kafiću, ali ne nit na savskom nasipu u autu već jako ozbiljno - pa mu reci za onu totalnu perspektivu i zivljenje. imat ces ili imaš i traumatsku neurozu, pola od strahova što će i kako narpaviti, pola je samo tvoje jer se lomis sa pitanjima o take-overu, preuzimanju koje ti se čini neprijateljsko. ako bismo ovdje sad moral malo izolirali, preuzimanje nije neprijateljsko, AKO SE I TEBI I NJEMU UČINI DA STE ZRELI I VRLO PASENT ŠTO SE TIČE ZAJEDNICE, ILI VU. i koliko puta ti on zbori dnevno - AJ LAV JU.

Vezano za to, odnosno kako da mu pomognete da se nosi sa konfliktnim situacijama, kako da mu pomognete da nauči prepoznavati svoje emocije i potrebe, kako da sve to poveže sa svojim ponašanjem te kako da počne učiti kontrolirati svoje emocije, preporučila bih Vam da se posavjetujete sa psihologom.

U tim situacijama je razgovor sa psihologom od velike pomoći.

Ja se borim vec 2 mjeseca sa zestokom anksioznoscu.. idem na psihoterapiju jednom sedmicno... nisam za uzimanje bilo kakvih lijekova ali izgleda da cu morati pribjeci tome... cesto imam napade panike, knedla u grlu, nemoc u nogama, drhtanje, preznojavanje... strah od smrti itd... nakon razgovora sa psihologom uvijek mi bude bolje ali to kratko traje... cim dođe neka stresna situacija i simptomi su ponovo tu... student sam i jako stresno prozivljavam ovaj studij... kod mene je anksioznost bas uzela zamah pa tako da se jako tesko borim bez tableta, cesto zavrsis na hitnoj, pregledaju te, kazu nije ti nista i hajd kuci... u posljednje vrijeme najvise me muci strah da se necu srusit kolika mi slabost dođe u nogama, koncentracija nikakva a valja spremat ispite... ne daj Boze nikome samo to... poz

Iako je sastanak s psihologom za Andreu novost, kaže kako je druženje proteklo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi.

Ali definitivno ima smisla porazgovarati s bračnim savjetnikom i psihologom, možda i s psihijatrom (oba partnera) ako im je stalo jednom do drugog. (LanaX 09.06.2008., 12:07:16)

Testiranjem svojih interesa putem zanimljivog računalnog programa Moj izbor te razgovorom sa psihologom, već ste učinili veliki korak za sebe i olakšali si teškoće odlučivanja o izboru škole, zanimanja, karijere....

Također, prema tvrdnjama policije, koje su objavljene u medijima, Andrija Jauk je kao djelatnik zaštitarske tvrtke imao važeći liječnički pregled, uključujući i razgovor s psihologom.