Psihomotorna usporenost manifestira se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su također usporene, a rečenice kratke i oskudne.

Psihomotorna zakočenost može ići do potpune nepokretnosti (tzv. depresivnog stupora), takvi bolesnici često su zapuštena izgleda i mutistični (odbijaju govoriti).

Nasuprot takvom " sputanom " ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici.

Mogućnost kliničke dijagnoze prije navršenih 6 mjeseci kada psihomotorna retardacija postupno postaje vidljiva je vrlo mala.

Spriječena je somatska i psihomotorna retradacija, smrt ili je izbjegnuta teška invalidnost kod stotine tisuća djece.

Najčešće je osobina neka sposobnost (spoznajna, psihomotorna i sl.), ili vještina (samostalnost u uzimanju jela, upoznavanje s drugom djecom, dijeljenje emocija s drugima i sl.), odnosno ponašanje (npr. agresivno).

Treću skupinu simptoma čine tjelesni simptomi, a to su psihomotorna usporenost ili nemir, gubitak na težini i smanjenje libida.

Psihomotorna usporenost manifestira se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su također usporene, a rečenice kratke i oskudne.

Psihomotorna usporenost manifestira se usporenom ili nedostatnom fizičkom aktivnošću i usporenim misaonim tijekom što rezultira monotonim govorom, povećanjem latencije kod odgovora ili mutizmom.

Uglavnom se izmjenjuju periodi pojačane pospanosti i duljeg spavanja s periodima nesanice; potreba za osamljivanjem i povlačenjem od okoline s prenaglašenom potrebom za druženjem; periodi plačljivosti s periodima pretjerane šaljivosti; opća psihomotorna i misaona usporenost s periodima ubrzanog mišljenja i ponašanja kao i pretjerano samopouzdanje s osjećajem manje vrijednosti i gubitka samopoštovanja.

- često plakanje, tuga i potištenost - smetnje koncentracije i poteškoće pamćenja - osjećaj preplavljenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim problemima te poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka - iskrivljen ili negativan doživljaj stvarnosti, sadašnjosti, ali i budućnosti - razdražljivost, tjeskoba, bezvoljnost - nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, bespomoćnost - osjećaj beznađa, nemoći ili krivnje - nedostatak užitka i zanimanja za bavljenje stvarima kojima se žena ranije bavila (uključujući i seksualnu želju) - umor ili gubitak energije odnosno pretjerano iscrpljivanje - psihomotorni nemir ili smanjena psihomotorna aktivnost - nesanica (koja nije povezana s djetetovim potrebama) odnosno poteškoće s usnivanjem ili pretjerano spavanje - značajne promjene apetita osoba jede ili premalo ili previše - tjelesne smetnje kao što su glavobolje, bol u prsima, izraženo kucanje srca, bolovi u želucu i slično - nedostatak ili slaba povezanost s djetetom te gubitak zanimanja za dijete, obitelj i druge aktivnosti, osjećaj nedostatka ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete - katkada se javljaju suicidalne misli, strahovi i opsesivne misli da će majka nauditi djetetu

Kod nekih se pacijenata javljaju psihomotorna agitacija, nemir i potreba za govorom.

Fazu oporavka, kada se psihomotorna aktivnost vraća na normalu, a raspoloženje je još tamno, smatramo glavnim periodom rizika od suicida.

' ' Kognitivna, psihomotorna i afektivna domena. ' ' Preuzeto 3. 3. 2013. s https://moodle.carnet.hr/mod/book br > CARNet (2012).

Rett sindrom u kojem je prenatalni i perinatalni psihofizički razvoj do 5. mjeseca uredan, no nakon toga se javlja usporen rast glave, zapravo krajnjem ishodu prijeti teška psihomotorna zaostalost.

Najčešće je napadnut živčani sistem pa se razvija poremećenje u razvoju glave (mikro-cefalija, hidrocefalus), upala očiju sve do sljepoće, oštećenje jetre i slezene, psihomotorna retardacija, kalcifikacije u mozgu. U akutnim oblicima bolesti dijete umire u prvim mjesecima života.

S obzirom da ne postoji opća psihomotorna sposobnost (ili spretnost), ono što se mjeri su navedene specifične psihomotorne sposobnosti, i to različitim testovima.

Kakvo je tjelesno stanje, postoji li i tjelesna (psihomotorna) usporenost, ili s druge strane uznemirenje, ima li ranog buđenja i je li popratna skoro uvijek prisutna smetnja koncentracije nastala po pojavi simptoma raspoloženja ili obratno?

Manifestira se u vidu jake glavobolje, mučnine i povraćanja, javlja se umor, iscrpljenost, vrućica, dezorijentiranost i psihomotorna agitiranost.

Kako je kazao njegov otac Danijel Juriša, Lukas je rođen nakon uredne trudnoće, ali je pri porodu ostao bez kisika zbog čega su mu danas osnovne dijagnoze cerebralna paraliza tetrapareza spastica, psihomotorna retardacija i epilepsija.

Slijede mentalna zaostalost, psihomotorna oštećenja, atrofija očnog živca, kronični korioretinitis, konvulzije, poteškoće u učenju te poremećaji razvoja dentina.

To je strah koji nerjetko poprima razmjere nekontrolirane panike, unutrašnji nemir, psihička i psihomotorna napetost, potreba da se pobjegne i skloni na sigurno.

Uz sniženo raspoloženje javlja se psihomotorna usporenost, pojačan apetit i hipersomnija (pretjerano spavanje).

Dobri ljudi, dječaku Danijelu dijagnosticirana je globalna psihomotorna i mentalna retardacija.

Prate ju psihomotorna napetost i unutrašnji nemir.

Helena boluje od hidrocefalusa, konstatirana joj je psihomotorna retardacija, te niz drugih teških bolesti zbog kojih je prikovana za krevet te ovisi o tuđoj njezi i pomoći.

1) psihomotorni i senzomotorni poremećaji (smanjena okulomotorna koordinacija, psihomotorna i senzomotorna usporenost), za vrijeme dok traju navedene promjene, a kada to odredi nadležni specijalist,

O sjećaj krivnje je jedan od vodećih simptoma teških depresivnih epizoda, naručito ako je depresija prouzročena gubitkom drage i bliske osobe, psihomotorna aktivnost kod depresivnih bolesnika može biti ubrzana pa tada govorimo o agitaciji, psihomotorna usporenost se odnosi na usporenje tijela, motoričkih funkcija.Bijeg misli može biti simptom manije ali isto tako može ukazivati na tjeskobu u sklopu teške depresivne epizode.

koža je suha i perutava, sklona upalnim poremećajima (akne, impetigo, ekcemi, erizipel i sl.) te svrbežu (naročito zimi) zadržavanje tekućine u tkivima: žućkasti miksedem kože, podbuhlo lice, otok kapaka, uvećan jezik, glas postaje dublji, češće grlobolje, poremećaj sluha, oticanje potkoljenica (pretibijalni edemi) kosa je tanka, opada i prorjeđuje se (pojava ćelavosti) kroničan umor i iscrpljenost jedan je od najčešćih simptoma (oboljele osobe često se žale da su iscrpljene, iako dovoljno i dobro spavaju te ne postoji neki očiti razlog zbog kojeg bi se trebale tako osjećati), osjećaj iscrpljenosti dodatno stvara napetost i razdražljivost psihomotorna usporenost, nesposobnost koncentracije i zaboravljivost; mogući različiti poremećaji raspoloženja, od razdražljivosti, poremećaja spavanja (pretjerana pospanost i spavanje), depresije pa do pravih psihotičnih simptoma (deluzije, halucinacije, paranoja), zbog kojih osoba s hipotireozom može zabunom završiti čak i na psihijatriji usporen metabolizam koji se očituje smanjenom potrošnjom kisika u tkivima i smanjenom aktivnošću oksidacijskih enzima; niža bazalna tjelesna temperatura i nepodnošenje hladnoće; smanjeno znojenje; usporen rad srca (bradikardija); povećane razine kolesterola, LDL i triglecerida u krvi; tjelesna težina povećana ili bez promjena; apetit smanjen ili normalan; stalnom umoru pridonosi i često prisutna anemija unatoč dostatnoj količini željeza i vitamina (normokromna, normocitna anemija) pojava gušavosti povišen krvni tlak opstipacija poremećaji menstrualnog ciklusa, najčešće u obliku nepravilnih, obilnih krvarenja (menoragija) neplodnost mišićna slabost, grčevi, bolovi u mišićima i zglobovima, ponekad nestabilnost hoda (ataksija) usporeno cijeljenje pa tako manjim porezotinama i ranicama koje inače gotovo ne bi ni primijetili, treba više vremena da zacijele.

Simptomi koji prate depresiju sljedeći su: sniženo raspoloženje ili razdražljivost, gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima u kojima smo ranije uživali, oslabljen apetit i gubitak na težini ili pojačani apetit i porast tjelesne težine, prerano buđenje ili učestala noćna buđenja, gubitak libida, samopodcjenjivanje, osjećaj krivice, beznadnosti ili bezvrijednosti, smetnje koncentracije, neodlučnost ili oslabljeno pamćenje, osjećaj umora i nedostatak energije, nemir ili psihomotorna usporenost, razmišljanje o bezvrijednosti života ili samoubojstvu, bolovi i drugi tjelesni simptomi bez medicinskog objašnjenja, u trajanju od minimalno dva tjedna.