Svakako moram napomenuti da sam u tom slučaju u stanju čak i zanemariti to što je ponedjeljak (a i sami znate koliko je taj početak tjedna grozan) U realnosti to dosta kratko traje, najčešće me iz ove idile trgne nešto neočekivano što bi mogla opisati otprilike ovako glasni zvuk automobila ili neke stare vespe koja se pokušava dovesti do svog odredišta, ponekad čak i neugodne sirene hitne pomoći, vatrogasaca i sličnog, psovanje nekog nervoznog vozača najčešće iznimnino prisnog sa svojom trubom ili pak nešto treće, ali budimo realni, maštu nitko ne može ukrasti i koliko god kratka bila, dok traje nema granice.