O procvatu našega crtića nije napisano onoliko koliko fenomen pod nazivom zagrebačka škola crtanog filma doista zaslužuje, premda se ne bi decidirano moglo ustvrditi da baš ništa nije napisano; pisahu o njegovoj tehnologiji i poetici sami autori (Dovniković, Marušić, Vukotić), ali i publicisti (Turković, Munitić, Krelja).