Njegov bivši zamjenik Ivan Nađ u kratkom je telefonskom razgovoru samo rekao da je on kao Benkov zamjenik imao vrlo jasne ovlasti i da odluku o ukidanju Pukanićeve zaštite " nije donio Nađ, nego cijela ekipa ".

Međutim, slučaj objavljivanja Pukanićeve korespondencije pokreće određena važna pitanja za hrvatsku javnost.

Sve ostalo pripalo je kćeri, s kojom je bila u sporu i oko Pukanićeve ostavštine.

Pukanićeve poruke izazvale paranoju političke elite

Majka i kći čak su se i na sudu sporile oko Pukanićeve ostavštine.

" Ne može se govoriti o monopolu ", odbacuje Pukanićeve teze stečajni upravitelj " Tiska " Branko Gretić i nastavlja: " U Hrvatskoj postoji šest distributera, a to što je ' Tisak ' najveći samo nas obvezuje na to da još bolje radimo.

Jučer sam s iskrenim uzbuđenjem gledao izvještaj s Pukanićeve presice na kojoj je Ivo uprizorio taj nemili događaj.

Sugestivniji su dokaz tome partnerstva s potpuno nepoznatim njemačkim i austrijskim kompanijama, koja uvelike nadmašuju Pukanićeve poslovne relacije i sposobnosti.

Prema ponašanju Bojana Gudurića, koji je, čini se, jednostavno spašavao živu glavu predajom pravosudnim vlastima, naručitelj Pukanićeve likvidacije u posljednje vrijeme postao je nervozan.

Premda je danas sasvim jasno da su policijske prosudbe o ugroženosti života Ive Pukanića bile potpuno pogrešne, nitko pouzdano ne može reći zašto su oni olako shvaćali Pukanićeve molbe da mu zaštite život, odnosno zašto nisu vjerovali da je u travnju prošle godine netko Pukanića doista pokušao ubiti.

VCP u Hrvatskoj predstavlja Gabriel Dielacher, stari prijatelj i poslovni suradnik NCL-a, Austrijanac obiteljski situiran u Zagrebu, koji je - zbog Pukanićeve pogibije - po funkciji preuzeo ulogu predsjednika uprave.

Bio bih sretan da je objavljivanje Pukanićeve i moje SMS korespondencije bio plod nekog ozbiljnog novinarskog napora ili novinarske investigacije.

Istovremeno dok je nakon Pukanićeve likvidacije iz vrha hrvatske policije novinarima i političarima danima bilo objašnjavano da je Pukanića " bilo teško štititi " i da je " bježao od svojih policijskih tjelohranitelja ", čime se pokušavala umanjiti odgovornost policije za brutalnu likvidaciju, ministar Tomislav Karamarko i ravnatelj policije Vladimir Faber naložili su tajnu internu istragu čiji je cilj bio da se utvrdi zašto je doista Pukaniću bila ukinuta policijska zaštita.

Ključni svjedok Tomislav Marjanović po mišljenju obrane nije mogao dobiti taj status jer je suradnju s istražiteljima ostvario tek šest mjeseci nakon Pukanićeve likvidacije.

Uz ostale povremene ispade i neodgovorne izjave, najsvježije su slanje odvjetnika u ludnicu i prozivanje Pukanićeve žene u vezi njegovog ubojstva (a i ona je svojedobno bila poslana u ludnicu, očito je nešto Stipi privlačno u toj instituciji).

Zanemarujući činjenicu da je izdavač Nacionala žudio za afirmacijom u tajkunskom miljeu, da je Nacional prodao nepoznatom kupcu (koji je tjednik likvidirao nakon Pukanićeve likvidacije), da je Pukanić ulazio u nerazjašnjeni poslavni aranžman s Inom, taj je Mišković u jednom trenutku bio poslovni partner hrvatskoga Ivice Todorića, uz ostalo - kralja hrvatskoga medijskoga markeringa...

Zašto se ugasio život Pukanićeve bivše supruge trebao bi utvrditi vještak sudske medicine koji je također pozvan na očevid.

Možda su dečki htjeli da Puki Sanaderu prenese izraze Pavićeve privrženosti, u koju Sanader kao pametan čovjek, jasno, za osobnih razgovora s Pavićem vjeruje koliko u Pukanićeve novine, no to zaista nije važno jer je to, uostalom, Sanaderov problem.

U svakom slučaju, objavljivanje Pukanićeve SMS korespondencije presedan je koji, uvjereni smo, ne koristi hrvatskoj medijskoj sceni, i čiji su motivi sasvim nerazumljivi.

Kao prvo nikako nisam oklevetao nekog poštenjačinu, nego sam javno pitao kako takva poštenjačina premda samo od strane splitske policije ima osamdesetak krivičnih neprocesuiranih prijava, a što smo dokumetitrali, nije ozbiljnije ispitan u svezi organizacije atentata na pokojnog Ivu Pukanića, a nakon Pukanićeve likvidacije na sebe je prepisao Pukanićev stan u Importane galeriji i kuću na Ribnjaku.

Mediji nedorasli situaciji potvrđuju onu kako su mediji korumpirani i mediji korumpiraju (možda je tu i uzrok Pukanićeve smrti).

Vidilia si valjda na primjeru Pukanićeve žene kako izgleda psihičko zlostovljanje?

Ubrzo nakon Pukanićeve sahrane Andrija Kević se upisuje na pravo vlasništva na stan u Importane Galeriji, koji je godinama bio ljubavno gnijezdo pokojnog Pukanića i njegove najbliže suradnice Sine Karli.

Tu reakciju u višesatnom Kneževićevom svjedočenju izazvalo je inzistiranje optuženog organizatora Pukanićeve likvidacije Slobodana Đurovića da ga svjedok pogleda u oči i zakune se da govori istinu.

U čemu je objektinvost freedom house-a ako Pukanićevu smrt koriste kao argument da je RH zbog toga niže na ljestivici slobode medija, a istraga još nije gotova i ne zna se koji je razlog Pukanićeve smrti?

U tom osjetljivom trenutku do izražaja su došle kvalitete Pukanićeve profesionalne ostavštine.

To je odluka suda da Pukanićeve sms poruke budu dokazni materijal, u čemu nema ničeg spornog te njihova objava u medijima, koja nije u cijelosti od interesa javnosti.

Nadalje, podnesena je tužba za smetanje posjeda protiv Pukanićeve domaćice koja ne želi predati ključ od stana, čemu u prilog ide problematičan i narušen odnos s malodobnom kćeri koja je odlučila živjeti s dugogodišnjom domaćicom, a ne s majkom.

Lisičine na rukama medijskog mogula vidjeli smo tijekom Račanovog režima, a nakon pisanja Pukanićeve Republike, propale tiskovine, kao što je i Nacional propao, u zadnje vrijeme, kako možete vidjeti, redom propadaju anđeli garava lica i njihove tvornice laži.

Međutim, postoji nekoliko svjedoka koji su se toga dana uvjerili da su Pukanićeve tvrdnje istinite, te da je Vidović kao izaslanik Markovića i Cvrka radio prema njihovim uputama.