Ili pak Ekvinocij: naoko tek žanr igra namreškane vode, laganih udara o obalu, prijetećih oblaka s mrljama tek možda obećavajućeg žutila koje na kraju ipak prevlada u kadrovima puknutih oblaka sa začudno komponiranim suncem u njima, nije li i tu itekako nazočna svijest o nekakvoj igranoj strukturi?