Do nedavno je postojala samo evidencija za planete u orbiti zvijezda-pulsara.

Naime, taj je tim iznio pretpostavku da mali planeti pulsara PSR B1257 12 uopće nisu " silicijski " poput Venere, Marsa ili Zemlje.

Poznat je relativno veliki broj pulsara u našoj galaktici, a otkriveni su i u drugim galaktikama.

Ipak, pretpostavlja se da opažamo relativno mali postotak od ukupnog broja pulsara što ih ima u svemiru.

Razlog za takvu sumnju je priroda zračenja pulsara.

Magnetsko polje pulsara općenito je priklonjeno u odnosu na rotacijsku os i približno je konfiguracije kao polje dipola.

Uslijed velike brzine vrtnje magnetsko polje na svojim polovima izbacuje elektrone iz tijela i atmosfere pulsara, ubrzavajući ih do relativističkih brzina.

Tako se vrtnjom pulsara emitira elektromagnetsko zračenje u pravilnim vremenskim razmacima.

Ako je os magnetskog polja relativno malo otklonjena od ravnine doglednice, zračenje pulsara može se zabilježiti na Zemlji u obliku pravilno periodičkih signala, slično onako kao što mornari na pučini vide svjetlost svjetionika (tzv. model svjetionika).

Otkriće prvog pulsara zbilo se 1967. godine.

Elementi staze ovog dvostrukog pulsara mogu se precizno odrediti na temelju praćenja Dopplerova efekta u emitiranim pravilno periodičnim impulsima zračenja.

Uslijed značajnih relativističkih učinaka, vremenska analiza primljenih signala iz dvostrukog pulsara nije jednostavna kao kod jednolinijskih spektroskopskih zvijezda (čija se dinamika izvodi iz mjerenja brzina pomoću Dopplerova efekta).

Fine promjene u primljenim signalima, koje su posljedica gravitacijskog crvenog pomaka, omogućuju precizno određivanje mase pulsara i njegova pratioca.

Energija zračenja gravitacijskih valova može se proračunati za sustav dvostrukog pulsara na temelju poznatih elemenata staza.

Usporedbom opažanja od otkrića pulsara (1974. g.) do 1993. godine, eksperimentalno određeno ukupno skraćenje perioda (»10 - 3 s) je u skladu s teoretskim predviđanjima.

Ovakva je provjera moguća zbog činjenice da je zračenje pulsara izuzetno točne i stalne frekvencije.

Kao nacrt za teleportacijski uređaj koji vanzemaljci morzeovskim pulsiranjem pulsara šalju na zemlju u filmu Kontakt zaboravivši priložiti uputstvo za uporabu, Bilježnicu bi, ako je doslovno shvati, dežurni ministar kulture primijenjivao isključivo poslije telefonske konzultacije sa Zuppom, koji bi mu morao izvorno tumačiti svaku suru.

Jedan novi teorijski model objašnjava opaženi fenomen pomoću kaskadnog procesa u kojem se proizvode sekundarne čestice koje mogu proći kroz magnetosferu pulsara.

Drugo objašnjenje, koje je nedavno objavljeno u časopisu Nature, povezuje naša opažanja s jednako zagonetnom fizikom vjetrova s pulsara.

Vjetar s pulsara je tok čestica (elektrona, pozitrona i fotona) koji se sudara s tvari okolne maglice i tako je snabdijeva energijom.

Tako, budući da Einsteinovi zakoni osim gibanja planeta objašnjavaju i padanje jabuke, periode binarnih pulsara i širenje svemira, smatramo da su njihova objašnjenja " bolja " nego ona Newtonovih zakona.

Isto tako i sustav Hulse-Taylorovog pulsara treba odnekud energiju za proizvodnju gravitacijskih valova.

No, mjerenjem vremena dolaska signala s pulsara na samom svemirsko m...

Čak i da zrake iz takvog pulsara nisu usmjerene prema Zemlji, one bi osvijetlile okolni plin, što nije opaženo.

Usto za nastanak pulsara treba od supernove proteći od 100 do 100 tisuća godina, dok neutronska zvijezda ne " izgradi " dovoljno snažno magnetno polje za pogon svojih pulsarskih zraka.

Planeti koji obilaze oko pulsara, čak i ako su male mase, utječu na njihovu vrtnju, izazivajući sićušne, ali mjerljive poremećaje u inače savršenom ritmu pulsacija.

Promatranja pulsara PSR B1257 12, udaljenog oko 1500 svjetlosnih godina u zviježđu Djevice, otkrila su čak četiri mala planeta, raspoređena u nešto što neodoljivo podsjeća na unutarnji dio Sunčeva sustava

Početkom veljače tim je objavio da obitelj pulsara PSR B1257 12 ima još jednog člana, najmanji dosad otkriveni planet.

Kako su promatranja isključila mogućnost postojanja još jednog planeta, masivnijeg i udaljenijeg od pulsara, moguće je da je taj mali planet tek dio oblaka krša na rubu sustava, ostatka davno iščeznulog protoplanetarnog diska koji je iznjedrio tri unutarnja planeta.

No, kako su to planeti u stazama oko pulsara, zaključak bi mogao biti taj da su za nastanak takvih tijela potrebni ekstremni uvjeti, što bi ih učinilo rijetkošću.