prve godine u pakoštanima, pepy i ja smo se po cijele dane samo povlačile iz birtije na plažu, i iz plaže na birtiju. i putem kukale kako je to naaapooornnoooo.. tada nam je poznavanje dalmatinskog vokabulara bilo na razini poznavanja sirijske umjetnosti, što je urodilo abnormalnim živciranjem. naime, kad god smo išle negdje, domaći dečki bi se poslagali u vrstu, prekrižili ruke na prsima i u pol glasa nas dozivali: " dookooneee... dooo-kooo-neee... ", i pobjedonosno se smješkali. trebalo nam je tjedan dana da saznamo šta ta riječ znači, al još gore je bilo nać neku " purgersku " riječ koju oni ne razumiju, ali bi njih podjednako iživcirala. al mi smo bile neinventivne. objema hercegovkama, jedina purgerska riječ koja je pala na pamet je " picajzla ". znam, jadne samo. al upalilo je. na kraju su poludili jer nisu znali što to znači, i mrcvarili nas da im kažemo. naravno da nismo. bilo bi nas sram.