Kao mladić odazvao se snažnom pozivu osnovaviši samostan za pustinjake.

Ipak, taj u poznoj dobi vrlo tih i smiren čovjek, znao je za svojih betlehemskih i maloazijskih godina silno grmjeti na tadašnje Kristove poklonike, a posebno na tobožnje pustinjake, da se ne drže Svetog pisma, zavjeta, a ponajmanje posta, čak ni za najsvetije dane.

Tko nije gledao« Hajde da se volimo », mogao se komotno odmetnuti u pustinjake ili se već kao adolescent odati alkoholu.

To su oni razgovori koji su jačali utamničenike u isčekivanju mučeništva, samostance u traženju Istine, pustinjake koji su čeznuli za anticipiranom spoznajom Boga, bolesnike u podnošenju, ali što kažem, u ljubavi prema njihovu križu.

Nekada je to bilo skrovište za pustinjake koji su pobjegli od Turaka.

To su osjetili i ljudi koji su pustinjake pitali za savjet.

Kao što je prve pustinjake na Karmelu u Svetoj Zemlji privlačila njegova ljepota, osobito bogatstvo flore i faune, jer je izgledao kao cvatući vrt ili cvatući vinograd, što u prijevodu i znači riječ« Karmel », tako i današnje monahinje oduševljava i privlači Bogu ljepota brežuljaka oko Marije Bistrice.

Kako pisani izvori prenose, to svetište 1500. godine Turci su spalili kao i samostan, a pustinjake poubijali i odnijeli sa sobom Gospin kip.

Već sredinom 3. stoljeća nalazimo u donjem Egiptu, nešto južnije od Aleksandrije, pustinjake ili polupustinjake koji su živjeli asketskim životom.

A ti bi ih još preselio među pustinjake.

Posle smrti Arhiepiskopa Jovana, Judzin i saradnici su zeleli da se udalje od sveta i da stvore svoju zajednicu, monasku zajednicu po ugledu na starodrevne pustinjake i isposnike.

To svetište, kako se navodi u crkvenim dokumentima, 1500. godine Turci su spalili kao i pripadajući joj samostan, poubijali pustinjake i sa sobom odnijeli Gospin kip.

Povijest kršćanske duhovnosti vrednuje pustinjake i njihov način života rođen po askezi, hranjena teološkim, kristološkim pretpostavkama, zasvjedočene objavljenom religijom.

Posjetite utočište za monahe i pustinjake na otoku Čiovu

Crkva i utočište za monahe i pustinjake su izgrađeni u šesnaestom stoljeću i pripadaju župi Slatine na Čiovu.

Takve jednostavne nastambe za te su najranije pustinjake bile više od prostora za život.

Osobno sam se zainteresirao za najranije pustinjake jer su upravo oni razvili razumijevanje depresivnih raspoloženja koja postoje i u mnogim modernim pristupima, primjerice psihoanalizi ili kognitivno-bihevioralnim terapijama.

Nadam se da je to dovoljno kao odgovor na pitanje što navodi modernog liječnika na to da se zanima za davno izumrle pustinjake.

U kompleksu se uz crkvu nalaze i grobnice, tri odaje za pustinjake i mali vinski podrum.

N jihovim dolaskom u Europu, pustinjake s gore Karmel narod i jurističke vlasti nazivali su " Braćom Bl. Djevice Marije od gore Karmela ".

Bartul Kašić god. 1613. piše, da je naišao kod Vukovara na neke primitivne muslimanske pustinjake sv. Ilije.

Mnogi se ljudi čude kad čuju o mom interesu za drevne pustinjake

Za pustinjake ili eremite po Marjanu nadbiskup Cosmi krajem 17. stoljeća navodi da su čuvari i sakristani marjanskih crkava

Još je gore ono s tvrđavom sv. Ivana, čije su zidine davno krile i pustinjake - eremite.

Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove ne znamo gdje im je grob.

A u to vrijeme yoga je bila stvar za pustinjake.

Samo netko tko ne zna ništa o Crkvi može pozvati Bozanića da ode u pustinjake, a i to sam pročitao ove godine u jednom listu.

Tako je npr. pri vježbanju u samoči, koja za pustinjake ima tako odlučujuče značenje i središnje mjesto, prava mjera nešto na što treba paziti i dobro razlikovati živi li pravi monah u potpunoj osami, " kao na nekoj planini ili se nalazi usred gradske vreve (svojih misli), dok je neki drugi monah koji živi meču ljudima možda (što se njegovih misli tiče) potpuno sam. " (Soler 174).

I osobno sam upoznao inozemstvo, radio, boravio i susretao tamo ne samo radne ljude normalnog životnog standarda, nego po ulicama susretao i one pustinjake, napuštene, beskućnike, kontejneraše, izgladnjele ljude bez igdje ičega svojega i bez igdje ikoga svoga.

Jedan od pustinjaka, Iskvirin, 1240. g. povezuje prve pustinjake u zajednicu.