A ja sam im onda htio reći kako je puzanje baš dobro, jer u mojoj novoj kompjutorskoj igrici do dragulja možeš samo ako puziš...

pak joj se kao neobrazovani seljačić klanjaš do poda, pače puziš pred njom, uzdižući je i kujući u zvezde.... e, moj jelenska, takvi su hrvati uvijek bili, ponizni i s mišlju kako je u tuđem vrtu trava zelenija. očigledno nemaš pojma o copy-paste metodi " obrazovanja ".

dok se don pakira ajd da ja uletim s nedjeljnom porukom mira i sira. zakaj sira? zato kaj me sir asocira na rupe, Seronje i Raspikuće koje su sjebale sve kaj se sjebati dalo, ter sad kroz te rupe osim poročnog sjaja paklenskog ognja prosijava totalni relativitet svih vrijednosti koje smo trebali i morali usisati s majčinim mlijekom. jebeš imunitet ako nemaš tih skrupula i ako ne kradeš samo jer te gledaju. nema tu opravdanog motiva i puno riječi: ili jesi čovjek ili nisi, jebote. ak imaš moralnu vertikalu uspinješ se, uspinješ se ma kak se činilo da visiš, padaš, lupaš glavom o zid i slično, al nikako puziš. i imaš tu kičmu u pičku. spavaš na njoj, sanjaš, ne trebaju ti pomoćna sredstva, svoj si čovjek ma kulike te i fizički oklop zna zajebavati svojim nedostacima. a onda kad živiš tak ko slon sto godina dojde ti, o dojde sigurno, ta minuta u kojoj osjećaš da bi mogel spasiti cijeli svijet, jer osjetiš da je baš takvo biće zamislio svevišnji. baš takvo da bi se mogel dobiti maksimum, da bi se isplatio darovan život. bemti. i onda ti ne treba špigl da postaneš slika i prilika, a nad moći koju dobiš ne sliniš i ne bahatiš se. eto, i ja danas poslije janjetine dobih svetu stolicu, ter nikako i da hoću ne morem spriječiti jad i bijedu onog koji se usudio ući u moj tor. i to nije moja nemoć već ta moć o kojoj vam pričam, dragi blogljani. s obzirom da mi je dužan neku lovu, a ponekad se odaziva na ime rakun, njegovo ću krzno bez imalo oholosti obesiti svom mačku o rep, pa nek skače po krovovima dok mu prijevozno sredstvo budu naganjali bijesni psi. što je činio to će kusati. idite u miru

Možemo čuti odgovor: Na križu sam I to baš na onom križu, koji je navaljen na tvoja leđa.., koga nosiš u mukama.., pod kime stenješ, posrćeš, padaš, puziš.., na onom križu na koji si razapet (nepravedno osuđen).., na kome umireš.., ti i tvoja obitelj.., tvoja djeca.., tvoj narod, tvoja Crkva

13. Pravi ritual je isto toliko akcija koliko i riječ; on je Volja. 14. Zapamti da je ova zemlja samo jedan atom u univerzumu i da si ti samo jedan atom na njoj, te čak ako bi i postao Bog te zemlje po kojoj puziš i gmižeš, čak i tada bi bio samo jedan atom, i to jedan između mnogih.

Izlaziš, puziš, kući, kući, samo kući

Vojna obuka te uči gdje da stojiš, kako da hodaš i puziš, kako da se oblačiš.

Puzim, puziš, puzi, puzimo, puzite, puze