Objavljivao je u Zarezu, Quorumu, Knjigomatu, Poljima, Povelji, Severnom bunkeru

Poezija mu je objavljivana u Temi, Hrašću, Književnoj reviji, Quorumu, Zarezu, gdje objavljuje i kritike i eseje.

Osjećala se potreba da se o Quorumu i njegovoj ulozi u zbrkanoj hrvatskoj književnoj povijesti druge polovice dvadesetog stoljeća progovori iz aspekta književne historiografije i teorije te se, na taj način, opravdaju njegove poetičke prakse i društvena uloga.

Priče su mu objavljivane u Studentskom listu od 1979., potom u Pitanjima, Poletu, Večernjem listu, Omladinskoj iskri, Vidiku, beogradskoj Književnoj reči te posthumno u Novoj Istri, Quorumu i dr., a za njih je i nagrađivan.

Putopis s našeg zajedničkog izleta po Zagorju, kao svjedočanstvo prijateljstva, objavio sam u tada našem ' Quorumu '.

Skupio sam, dakle, tekstove koji su izlazili u Studentskom listu, Poletu, Quorumu i Pitanjima te ih odnio u redakciju Quoruma čiji je urednik tada bio Miroslav Mičanović.

Objavljivao u Quorumu, Vijencu, Alephu, Kameleonu, Ka/Os -) u, Hrašću, Mojim Vinkovcima, itd.

Prve verzije tekstova što ih je žive ugradio u ovu knjigu objavio je u Slobodnoj Dalmaciji, Quorumu, Libri Liberi, republici, Trećem programu Hrvatskog radija, Tvrđi, Književnoj smotri i Filozofskim istraživanjima.

Da, u Quorumu je bilo koječega, tako recimo postoji broj s opširnim tematom o Chucku Berryu, uključujući i prijevode nekoliko desetaka pjesama, a malo dalje u istom broju je sonetni vijenac Borivoja Radakovića posvećen, khm, pičci.

subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.

Par nevješto prerezanih žila u zahodu 18. gimnazije u tom su slučau najmanja cijena koju je mogla platiti. (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:20) da se razumijemo, izađi iz anonimnosti i hrabro se potpiši pa onda ljude proglašavaj kretenima i debilima. do tada, nisi drugo doli netalentirani frustrirani posranko koji cmizdri jer ga mićanović nije objavio pa mu se ovako anonimno osvećuje. što je najgore, mićanović vjerovatno niti nije ptičar... (Knjiški moljac 11.03.2006. 10:26) meni si mio jer si iskren, naspram ovih četveroreda prijetvornika, kojima čini se pripada i vrli ptičar. jebo ga ja. pusti frustracije i pisi dalje. ne salji priče u quorum, ne bacaj bisere pred svinje. (manistra 11.03.2006. 12:53) Slažem se s Moljcem, i mislim da bi ovaj blog bio daleko efektniji da tvorac nije anoniman, i očekujem da će se Terorist razotkriti čim položi sve važnije ispite... iako ne kužim zašto bi ikoga bilo strah profesora s Filozofskog, koji mahom prezrivo gledaju na instituciju bloga i čisto sumnjam da bi im akademska čast dopustila da ikad ovdje ćirnu... a ako i ćirnu, uvijek možeš prerezati žile u veceu, zar ne?:) (B. 11.03.2006. 13:27) Iskrenost je najefektnija kad ima ime i prezime, ali treba i duplo više muda... (B. 11.03.2006. 13:28) mali, ovim postom si mi otkrio svoje drugo lice, kao što je to učinio i ptičar kad je nedavno priznao da je šupčina. ispričao si svoju priču iskreno, detaljno, nisi se štedio. dugo ti je trebalo, ali si uspio i zato te cijenim. vidiš, to je nešto što te izdvaja od ekipe koju kritiziraš. zato sam siguran da je ta tvoja priča koju si poslao quorumu doista dobra, bez da sam je pročitao. stoga ti savjetujem da se ponovo okušaš u pisanju. znam da, bez obzira na ispite, imaš vremena za to. pa student si, je l tako? možda bi bilo dobro da otvoriš još jedan blog pa da na njemu kreneš iz početka s pisanjem. ima tu dovoljno dobronamjernih ljudi koji će te podržati, a i bio bi to za tebe zanimljiv eksperiment. drago mi je što si se počeo obračunavati sa dark side u sebi i to te čini predodređenim u neku ruku. a i talentiran si, bez sumnje. samo ne zaboravi: pošten, iskren, odan... (guzica 11.03.2006. 13:50) Dobrodošla u svijet velike književnosti.

Mislim da su o mnogim bandovima svoje priloge u Quorumu napisali Čikara i Dragaš, pa se ne trebaš plašiti da je to nekaj jako ozbiljno;)

Pjesme je objavljivala u »Vijencu« i »Quorumu«.

Tako o Quorumu svi znaju sve, ili barem misle da znaju.

Početkom osamdesetih Lou Reed je svoj čuveni album The Blue Mask otvorio pjesmom My House, posvećenom glasovitom američkom pjesniku i svom prijatelju Delmoreu Schwartzu, a u drugoj polovici osamdesetih pjesnici koji su objavljivali u Quorumu, u to vrijeme časopisnoj senzaciji jugoslavenskih prostora, nisu bili predaleko od statusa rock-zvijezda.

Rajkijeve priče su dobrim dijelom bile objavljivane u periodici, u »Vijencu«, »Zarezu«, »Večernjem listu«, »Op. a-u«, »Quorumu«, »Jutarnjem listu«; znači već su prošle sito različitih redakcija kako bi rekao jedan od poznatih urednika.

On je na promociji čitao fragmente svoga novog romana o rockabillyju, objavljene u najnovijem Quorumu.

Radovi slavonskih književnika pojavljuju se i u najznačajnijim književnim časopisima ovoga razdoblja Krugu, Razlogu, Quorumu i dr. Među književnim časopisima koji u ovome razdoblju izlaze u Osijeku ističu se: Slavonija danas: list za kulturna i društvena pitanja (1954. - 1955.), Mi prvi pravi književni periodik (1955.), Revija (1961. - 1990.) koja se nastavlja kao Književna revija (1991.) i prvi je osječki časopis koji je prestao biti regionalan, a postao stabilan, izlaženjem uredan i autoritativan nositelj književnog stvaralaštva u Osijeku te Rijek (1979. - 1991.) prvi studentski časopis za književnost i kulturu studenata Pedagoškog fakulteta u Osijeku Žanrovsko područje u kojem su Slavonija i Osijek najviše obogatili hrvatsku književnost ovoga razdoblja jest poezija.

Tekstove je objavljivao u Studentskom listu, Vjesniku, Oku, Poletu, Quorumu, a bio je i jedan od urednika neprežaljenog glazbenog časopisa Heroina. 1989. emisiju Van struje pokrenuo je na lokalnoj zagrebačkoj TV postaji Z3 da bi istu emisiju dvije godine kasnije prebacio na Hrvatsku televiziju.

Bio je urednik u Studentskom listu, Quorumu, na III. programu Hrvatskoga radija, voditelj Sekcije za teoriju književnosti, dopisnik Sportskih novosti sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj.

Priče iz zbirke« Termiti i druge priče »objavljivane su u u Večernjem listu, Jutarnjem listu, Vijencu, Zarezu, Libri liberi, Nacionalu i Quorumu između 1999. i 2002. godine.

Ove srijede u Elektromaniji, emisiji o elektronskoj glazbi predstavili smo party naziva M. E. R. D. A. (maškarana elektro renesansa D Abazia) koji će održati u subotu 2. veljače u Malom Quorumu, te smo stoga ugostili mladog DJ Ko Mara koji je svoj prvi kontakt sa elektronikom ostvario 2003. godine sa samo 13 godina.

Svojedobno (2003.) mi je u Quorumu zabunom izašao jedan tekst kojeg sam se odrekao - i to stoga što sam isti taj tekst u trenutku slabosti bio poslao na jedan natječaj, što smatram bijednim i nečasnim činom.

Druga praizvedba, Bastion Luka Paljetka, gotovo 25 godina od objavljivanja u Quorumu, napokon je postao dijelom repertoara kazališta koje ponekad zaboravlja dubrovačke autore.

Izbor prevedenih autora u Quorumu u djelokrugu je rada Zorana Roška, koji u tematu U početku bijaše Mathias Svalina koji je pokrenuo posao stvaranja Mathiasa Svaline upozorava da je pisanje tekstova o autorima koje volimo sumoran je posao, bez ikakvih burzovnih ili poljoprivrednih posljedica.

Pokrenuli smo zato u Quorumu posao pisanja tekstova i njihova ubrizgavanja u oblake tako da po ljudima padaju s kišom.

Sli č no se pripisuje i Quorumu osamdesetih godina.

Objavljivao je u " Teatru Teoriji ", " Frakciji ", " Kazalištu ", " Forumu ", " Vijencu ", " Quorumu ", " Poeziji "..., bio je urednik drame u časopisu " Plima ".

Osim nekoliko objavljenih Trominutnih pri č a u Quorumu u drugoj polovici devedesetih u tematu šireg izbora svjetske postmoderne priče (predstavio ga je Zoran Milović), i teksta na engleskom zadarskog anglista Stipe Grgasa o Barthovom stvralaštvu u zadarskom akademskom časopisu Radovi Sveu č ilišta u Splitu i Zadru, početkom devedesetih, a koji je dostupan kao i glagoljaške inkunabule, od Bartha i cjeline njegova stvaralaštva nemamo gotovo ništa.

Još kao student objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Quorumu i Oku.