aha, uvik sam ja kriv, onda ja na takvu reakciju počinjem preispitivanje. i onda kad se preispitam par puta, a svaki put nađem novu moguću začkoljicu, osjećam se loše. i to se reflektira na sve oko mene. i na sve ono što radim. i baš mi je nekako čudan taj osjećaj. ono kao da kupiš lišće u jesen, a puše bura. i sve što pokupiš i napraviš, nema smisla kad će sve to ostati. ali pozitivna strana je kad raščistim sve to. onda dobijem jedno jako svjetlo na svom putu. naravno, da se to preselilo i na blog. i sad se s vrimena na vrime uvatim da brojim koliko je smajlića di napisano. iza koje riči. kako bi to zvučalo u javi (da je barem negdi spomenem kad već ne programiram: -))) ali tu mi je fora, jer imam pisani dokaz cijele konverzacije. nekad je to dobro, jer vidiš da nema ničeg lošeg, a nekad je loše jer naiđeš na stvari koje bi vjerojatno zaboravio u običnom preispitivanju.