Ja pomoću vilice umočim kocku biskvita sa svih strana u čokoladnu smjesu, zatim ju izvadim i pričekam da se višak smjese ocijedi, te kocku odložim na komad papira za pečenje kako bi se još dodatno ocijedila (da mi se sav kokos ne zamrlja s viškom smjese).

Na isti način u smjesu umočim još 3 - 4 kocke pa ih odložim na papir za pečenje.

Ponekad odložim otpad u reciklažno dvorište

Kako poštujem knjigu i ne mogu je gledati onako bačenu na zemlji, sagnuo sam se i podignuo je da je odložim natrag u kutiju.

Kaže žena da odložim na stolicu kaput i torbu i da se pripremim za ubod.

To dvoje i vesticu odložim na stolicu u kupaonici.

Prvog zabacim svom silinom i pukne mi struna, pa ga odložim sa strane dok zabacim ostala dva.

Iz prošle epizode: Gazda poput protugradne rakete izjuri iz kancelarije, a ja srknem posljedni gutljaj žalfije, odložim praznu šalicu na tanjurić, duboko uzdahnem pa zavapim;« O, Bože, hoću li ikad više vidjeti svoju Hrvatsku? ».

P ripalim cigaretu, odložim svijeću i rekoh:

Na trećem zastanem, odložim torbu na komodu, skinem vjetrovku i objesim je na vješalicu.

Neki dan čitam neki roman i doprem do jedne riječi koja se u govoru, a i u literaturi, rijetko upotrebljava, uzmem rječnik (što često radim jer ipak je naš jezik toliko bogat da prosječan čitatelj malo-malo nailazi na prepreke), pročitam značenje, odložim, nastavim čitati roman i nakon pola sata zaboravim kako je uopće glasila ta riječ.

I onda se mučim petnaest minuta nabrajajući u sebi stotinjak riječi, odustajem, vraćam se otprilike na prokletu stranicu, pronalazim riječ, ponovim je u sebi desetak puta, odložim knjigu, zaspem i cijelu noć se u snu mučim ne bi li otkrio koja je to riječ.

Ako ne želim da mi/brat/nešto vidi/nađe, ne moram to i sakrivati - dovoljno je da odložim na neku nižu policu.

Jedva odložim taj maseni monstrum kad li me posred mozga opizdi težak, prepoznatljiv smrad.« Šefe, nešto vam u autobusu smrdi po ribama », velim ja značajno.« Ma u pičku materinu, jučer mi neka budaletina uvalila paket sa slanin sredelama pa se sve razlilo, jebo sam mu mater u pičku, zasmrdija cili autobus, nije se disat moglo, pa sam mora stat, pustit putnike vanka, i onda sam mu uvalija krpu i vodu i neka glupan čisti.

Brzo odložim biciklić pored, te se sjurim ispod mosta.

Odložim nadlanice bedrima na čuvanje, dlanove otvorim pogledu.

Lara se prije mjesec dana sama tuširala dok sam ja veš pred kupaonom slagala i brbljala s njom. sad isto plače u hodniku jer joj nitko nije skinuo cipele. isto mi dođe da si kosu počupam odma al onda skužim da ona i dalje to sve to zna napraviti samo sad ima seku koja ništa ne može sama, pa joj ja sve radim i stalno mi je po rukama, pa bi i Lara malo toga, da Iskru odložim, a njoj oblačim piđamu i ljubim je usput baš zato kaj ona danas ne zna kako se to radi. i skužila sam da ako joj skinem zbilja te cipele umjesto da plače onda je sve brže gotovo i obje su sretnije i više ih mazim. a L nema puno tih zahtjeva, u biti većinu vremena je ful velika i baš mi pomaže oko svega, a onda u par trenutaka imam dvije bebe u isto vrijeme u krilu, jedna siše, drugoj brišem nos jer ne zna sama oću reći, ne nerviraj se oko toga, i ne tjeraj ga da uvijek bude prvi. nemoguće je.

Stalno sam pronalazila razloge da je odložim, sadržaj je vrlo težak, kao stranice istrgnute iz stvarnog života. (Ne mislim na vjerovanje u duhove, već na sve ono ostalo)..

Nikad (do rata) nisam ni znao da je posjedujem; ćumur nisam ložio, nisam imao nepotrebnih stvari da ih tamo odložim - sve stvari su mi uvi jek bile potrebne, nisam kiselio kupus...

Da odložim na trenutak pitanje spornog 4. modula na stranu, ono što me kao osobu koja je skupila deset godina rada u školi najviše smeta je traljav i površan pristup obrazovanju naše djece dakle, sama izvedba.

Odložim ju krajem kutija jer dizanje predstavlja gubitak moje menge još devet mjeseci.

Odložim ruku svoju na leđima tvojim, i iako takvima nisu, osjećaj je uvijek jedan.

Odložim ju i nađe ju Moj čovjek, mada ne u jajetu:

Kao i obično, u nedostatku vremena, odložim časopis na policu i istog trena zaboravim... sve dok ga moja kćer nije pohvalila.

Od skupljenog društva za rođendan Mog čovjeka, ja sam kao domaćica od njegovog prijatelja specifičnog zanimanja dobila bombonijeru umotanu u bijeli papir, zahvalim i odložim ju.

Podignem noge na gladijator, nestanem iza visokog naslona, prekriživši prste na rukama odložim ih na trbuh i uhvatim oblak.

Naišla sam na muzej arheologije... bojažljivo sam provirila unutra, jer nisam imala pojma kud dalje pa su mi pokazali.... kad ono jedan čiko sjedi za pultom i ako hoćete pogledati muzej morate platiti 35,00 kn.... brzo sam izašla van.... kod nas nikad ne naplaćuju ulazak u muzej kad imaju izložbu...... tražila sam iduću izložbu jer volim posjete muzejima i pogledati razne izložbe.... i naišla na novu.. iskreno rečeno ne znam kako se zove ali negdje na Zrinjevcu... više nisam bila sigurna dali se tu plača ili ne... ušla sam u predvorje i zagledala okolo i ispod oka vidim da se stvari i kaputi ostavljaju dolje a onda uz stepenice gore.... nije ni to za mene.... ništa se ja tu ne snalazim.... još ću jednom pokušati... treća sreća i zaputila se u muzej isto na Zrinjevcu... muzej starih majstora ili tako nekako... ušla sam na vrata... vidim ja ulaze i drugi i odmah me jedan gospodin uputi da svoje stvari odložim u garderobi, sad sam ja već iskusna i znam da se stvari ostavljaju u garderobi... nisam se ni snašla pa da pobjegnem nego otišla i ostavila kaput i dobila brojčić... pa sam krenula kud i svi drugi uz stepenice... majko mila kud sam ja došla.... nije žvaka za seljaka... uz dužno poštovanje seljacima.... ovdje su bili novinari, snimatelji sa kamerama.... katedra... to je bilo neko predavanje o presađivanju organa.... osjećala sam se nelagodno i gledala okolo kako da pobjegnem.... onda sam se dosjetila i pravila da me netko nazvao i sjurila se niz stepenice sa mobitelom na uhu i klimajući glavom veoma ozbiljno.... čak i govoreći kako dolazim odmah..... za to vrijeme sam uzimala kaput i istrčala van uhhhh bilo je gusto...... nemam ja sreće sa izložbama u Zagrebu.... bolje da se držim trgovina tu sam sigurna... popila sam jedan čaj i onda na autobus i prvom prilikom na neku izložbu u mom gradu.

Čim uđem u stan, odložim jelu i isključim osvježivač zraka s mirisom cimeta.

Nisam ja neka kuharica ali sam uvijek voljela ako ništa čitati recepte ovdje, a sad već pri pogledu na recept za baklavu, znam da mi se baš i ne jede... pa odložim i izlizani recept u ladicu.

Daj da odložim oružje i raskitim se, neka mi pred ljudima ostane samo čist ja, željan bezazlene ljubavi.