Sve mi dođe da ustanem, malo teže jer me opet šteka kičma, raširim ruke i zderem se bogu u oko: Vidi me Ima ' l ko vaki?

sad gledaju samo mene i upiru svoje zjene ne bi li me teleportirali iz galaksije jedna je čak napravila korak naprijed navirivši u moju šalicu praznu tako mi i treba mislim se idem do kraja zovem konobaricu i naručujem još jednu dugu kavu i kolač i to što glasnije osjećam kako mi neka užarena energija cvrči po licu pogledam ih lijeno pomalo samilosno raširim novine ispred sebe više ih ne vidim ali očekivam požar smijulim se ko vražićak

NITKO prema tome... u organizam trpat što više šećera i masti. ja nekad znam... sjednem pod drvo... raširim noge, kantica masti među noge.. gledam ovce i umačem samog kruva u mast i jedem... u ladovini krošnje... svi znamo da su paštete i hrenovke najzdraviji mesni proizvodi... tamo se trpaju samljevene nogice, crijeva, okice, zubići... kosti... a u kostima kalcija za popizdit. moj dnevni meni: 1. preddoručak: kruva masti i mljevene paprike 2. doručak: kruva masti i mljevene paprike 3. zalogajčić pred ručak: šnita paštete 4. ručak: rakijica kao aperitiv, bakina goveđa juhica, grah iz kojeg me gjedi kobasičetina, za desert mamin kolač sa šljivama ili pita od jabuka 5. popodnevni zalogajčić: plutajuća šnicla (u ulju) 6. večera: burek s mesom ili kruva masti i mljevene paprike 7. lagani obrok za lakše spavanje: pljeskavica ili čevapi, bitno da je s lukom. između obroka u đepu se uvijek ima čvaraka koji se papaju ko kokice dok se gleda tv.... uz sve to dodati kao prilog i sok od bazge ili cikle. pa vi sad recite da nije to ono što svako može samo poželjeti za dugotrajan i zdrav život.

Izađem iz auta i raširim ruke: Ništa, nema ga, ovoga puta nećemo u Novi Sad kažem mu još uvijek u nevjerici da je moj zeleni karton netragom nestao.

No samo da vam malo raširim horizonte: te konvulzij emogu npr. biti od idiopatske epilepsije, od simptomatske epilepsije, od fakomatoze, od metaboličke boelsti mozga, od tumora, od meningonecefalitisa, od hipoglikemije, od rahitisa, itd., itd.

Osmijeh raširim i nebu zahvalim što te volim što me voliš i što za mene Rico postojiš

Koka joj je bez ikakvog osipa, potpuno glatko sve i nepromjenjene boje, jedino kad joj raširim usne koka joj je crvena kao da je namazana crvenim ružem, da li je to od trljanja, trenja ili pak nešto drugo?

27.06.2013. u 09:45 h JackRussell je napisao/la: Daje Karamarko premijer, onda bi svima rekao " U ime doktora Franje Tuđmana i Crkve, Europo, čekaj da raširim noge da me naguziš kako spada, ali to ne znači da sam peder, to samo znači da me možeš guziti kad želiš

Evo me.. vratila sam se sinoć iz metropole. gladna kao vuk nisam imala vremena ništa staviti u usta.. ja se tamo u tom gradu ništa ne snalazim. baš sam djevojka sa sela osim što više nisam djevojka. iskreno ne znam ni sama kako ću se snalaziti kad jednom poćnem odlaziti u taj grad sama ovako me vozi moj zakoniti ja lijepo sjednem, raširim kartu i govorim lijevo, desno ili pravo: -)))) a on se jadan znoji naravno da sam ja kriva ako zalutamo. ali nema veze sve je to za ljude. ipak se ne mogu zamislit za volanom u toj gužvi ma još i što je gužva ali nikako zapamtiti kud trebam ići kad gdje skrenuti. gdje se prestrojiti majko mila svi ti trube, požuruju te još kad vide da nisi iz Zg.

Dobro reče Konj, sada joj jezikom navlaži guzu da ju malo i tu raširim, poslušah ga.

Moja redovna aktivnost kad bih bio sam u kupatilu je bila da, stojeći pred ormarićem za lekove, na kome je ogledalo, raširim ruke i pokušavam da dodirnem suprotne zidove.

Kada sam se pokušala dignuti naredio je da ostanem ležati i da raširim noge.

Svijet je lijep, prepun pića i žena i na meni je da samo raširim ruke i zagrabim koliko želim, koliko mogu, koliki mi je apetit

Uzmem veliku vreću, raširim je nasred omanje sobice u kojoj i ormari guše.

Ali, ha, kako je to čudno - nekako mi se čini da, niti jedan od navedenih ne bi imao ništa protiv da ga odvučem negdje iza ugla i raširim noge... hm, tko zna - možda bi ih moj šlaufić ipak zasmetao?

Raširim ruke i grlim krošnje kao da ih mogu dohvatit.

Umjesto toga sunovratio sam se u pomislio poput: mogao bih zatražiti da obuče vjenčanu haljinu, da bude sva u bijelom kao anđeo, samo s crnim povezom preko očiju, suknja do poda, pa se zagnjuriti u podizanje šlajera i podsuknji, razgrtanje čipkica, pa usred svega toga zadignem noge i raširim ih

Mišljenje drugih nije mi toliko bitno jer samo kada me, na izlasku iz kuće, moj odraz u ogledalu vragolasto pogleda, namigne mi i šapne " Rasturaš " ja raširim usne u veseli osmijeh, posegnem za svojim omiljenim sunčain naočalama i poželim svijetu dobar dan

No, inače me u životu vodi strategija da se raširim onoliko koliko sam dug, ili kako se to već kaže.

i zbog toga, iako znam da smo izgubljeni jedno za drugo raširim ruke, potrčim tim krajolikom i prepustim mu se

Očekuje od mene da raširim krila, ali ne mogu, jer nisu čista, prljava su od rana, oštećena, uništena, i gledam u Boga i on mi govori: Što bi radije izabrao BOGATSTVO ili SPOSOBNOST DA UŽIVAŠ? Meni dolazi slika to je slika onoga panoa na kojem su pisale te riječi kada smo zajedno odgovarali na njih i razmišljali što izabrati.

Kupim strojeve, raširim poslovanje na Sloveniju i Madžarsku, počnem plesti vestice od mačje dlake, prslučiće od konjske, rukavice od hrčaka i zamoraca

došlo mi da prebacim ručnik oko vrata i prošetam lijeno do plaže, raširim ručnik po kamenim pločama mola i Moje Svjetlo U Tmini namackam kremom za sunčanje

On je od mene tražio da " raširim reket ", pa ako protivnički igrači odu na pomaganje unutra, ostat ću sam na trici, pa zašto ne pokušati?

" Raširim hamer papir po podu i crtam ", smije se Marijan.

Samo jedan tvoj pogled bio bi dovoljan da se vratim ostavljenoj ljubavi i da na njezinom križu ponovo raširim ruke.

Raširim ruke, zatvorim oči, udahnem dugo i polako, pustim da me sila teža uzme za ruku i povede, i dok tako padam, uživam u laganom povjetarcu što se izazivajuć sunčeve zrake igra toplinom moje kože u radosti uzbuđenja očekivanja raspršenosti morske površine, svježine plavetnila, dubine mora.

svaku noć raditi svaki dan, iz dana u dan umori, zamori, uništi dobar dan, ali se MORA izdržati i izdržala sam, ali nisam mogla izdržati dodijavanje gazde da mu raširim svoje noge, pa sam dobila otkaz i tri mjeseca molila sam gazdu da mi plati posljednju plaću,

San je završio kako smo se zaputili prema restoranu " Dubravkin put ", s mojom namjerom da produžimo tako nisko iznad tla do kroz šumu do Cmroka, a ondje raširim krila do kraju i uzdignem nas među oblake, u nebesa.

... naivno sam očekivao da će me ovo zaobići, ali ne, morale su ove dve moje drage riječke slavonke, ili slavonske riječanke, kako god, mene osedlati da i ja tu brljam s nekim štafetama: -)... ok, bio sam u pionirima, iako je to sve propalo nedugo nakon moje svečane inauguracije u poštenog druga (kapa, marama i sve kak već ide), pa tako onda nisam nikad imao priliku sudjelovat u tim štafetama... pa kaj da sad onda počnem pod " stare " dane?... dajte, pa znate da kod mene sve mora biti komplicirano, pa tako i moje sudjelovanje u ovoj igrici... ali dobro, bit ću dobar, evo, nek vam bude, 5 stvari o meni: - volim ljetno nevrijeme... volim kad se naglo skupe oni crni oblaci, kad sve počne grmiti, a vjetar divlje zapuše, baš onaj kratki trenutak prije nego počne padati kiša... i tad stanem na vjetar, raširim ruke i prkosim mu... obožavam taj osvježavajući osjećaj koji prolazi kroz mene i tu neku snagu i energiju koju osjećam tad.... - najdraža serija svih vremena su mi " Prijatelji "... proživio sam s njima svih 10 (jel je toliko?) sezona uzbuđeno prateći što će biti sa Rachel i Rossom... i na kraju mi je bilo toliko drago ko da sam i sam završio s njom... i Jen mi je 100 put draža od one gadure Angeline: -))) (naravno u tu kategoriju najdražih serija spadaju i Mućke i Seinfeld, ali eto) - volim noćnu vožnju... prazan grad, puste ulice, glasno pojačanu neku dragu muziku i put za koji ne znam kud će me odvesti... - ne znam plesat... ok, ok, svi se znamo mrdat po klubovima, ali ne mislim na to... ne znam plesat prave plesove... ali volio bih naučit... i budem... - kad sam krenuo na faks osjećao sam se strašno glupo... činilo mi se kao da na taj faks idu sve sami geekovi, a ja praktički nisam znao ni derivirat najjednostavniju funkciju, a kamoli išta više... al sredio sam ja to... i to u stilu: -))... jel dosta sad?... aha, da, internet... pa moram se pohvalit da se internetom služim praktički od njegovih komercijalnih početaka, dok sam po sat vremena morao čekati da se spojim na jedan od par modemskih ulaza koji su postojali, prije nego je većina ljudi u HR znala kaj je to uopće (joj daj se prestani bahatit)... uglavnom, puno je utjecao na mene i na moj život, pa bih kao najvažnije mogao recimo istaknuti: - ICQ (najjača stvar, prije svega, upoznao neke, zaljubio se, napatio se, odljubio, pravo virtualno ludilo, još uvijek mi utječe na život iako ga ne koristim) - Emajlirana pošta (ide i bez plaćanja markice, a ne treba joj ni poštar Joža) - Google (nađe čak i mene) - Portali, svi mogući, zahvaljujući kojima ne kupujem novine (da ne izdvajam sad nijedan posebno) - naravno šećer na kraju, za svakog muškića koliko god to ne htjeli priznat, stranice sa golim tetama koje su nas spasile kroz pubertet (jesmo li uopće izašli iz njega?: -))... nisam spomenuo Blog, to ne moram više naglašavati jer stalno ističem kako me ovo sve iznenadilo i poprilično mi usrećilo mnoge trenutke... hvala vam svima na tome: -)... no da ne krenem u patetiku, čujemo se uskoro sa nekim sanjarskim postom u kojem me se može upoznati više između redaka nego u njima: -)...