Pa samo prebirah uzduz i poprijeko pazeci da ne zgrabim koji komad celera.

Kad sam u bilo kakvom problemu s tehnikom, okrenem se oko sebe i zgrabim prvo muško koje naleti.

O gdje da te zgrabim silna prirodo i kako se situirati između te nadljudskosti trijumfa i neljudske samozatajnosti?

I što sad, nego mazati ogrebotine i ugrize cloramphenicolom, ostaviti sve, kad pesonja donese svoju lopticu i hoće se loptati.... uhhhh moje stare i umorne kosti pate, ali mi mlado srčeko igra zajedno s crnim okama, koje me živahno gledaju... jer, ako ne zgrabim lopticu i ne frknem je na kraj hodnika, zgrabit će on mene za ruku, a onda ajooooooj meni i mojoj izgrebanoj ručici.

- Što ludi? - pitao sam je: odlučio sam stvar istjerati na vidjelo, jer i prečesto je znala nešto natuknuti, pa više nikad ne progovoriti o tome, što mi je strašno išlo na živce i u meni budilo želju da je zgrabim za ramena i dobro protresem, ne bi li sve zatomljene riječi u njoj istresao iz nje.

A ja samo hoću - Život, bolji život, da ga zgrabim poput tigra... (pjeva)

Trenutno ne razmisljam o kupovini jer sam siromasan i moram staviti plafon u stanu, ali kada budem imao viska novca i nasao se u americi, mozda si zgrabim jedan da se poigram s njim.

Pa zgrabim opet ruksak i odvučem se u Austriju. (Kako je divno što nema ni žandara ni stražarskih kućica.

Uglavnom najeli smo se ko stoke... i gljive ne mogu smisliti više... jer ih je bilo i u predjelu i u glavnom jelu, znam samo da nisam mogla disati... i napomene roki meni, kako on stalno ruča po takvim mjestima, da je običaj kad dođe račun u knjižici da se cura ustane i ode u wc, pardon toalet kako ne bi vidjela račun niti koliku je manču, pardon napojnicu, njen dragi ostavio... i tako sve to dođe, a ja seljanka zaboravila... roki mi kao neprimjetno šapće, sada sada, i tako ja seljanka zgrabim mobitel i kao neprimjetno i elegantno izađem javiti se na mob koji nije ni zvonio... zašto nisam otišla kao na TOALET??? jer sam bila prije pet minuta... i btw. jedno ružno iskustvu... ulazim ja u wc i neka spicajzlena ženska u peticama izlazi, kad sam ja ušla u taj wc... kad me je zapuhnuo prekrasan miris... zamislite čega... tako sam se divno osjećala...

Pogodite molim o čemu se radi, jugurtiće samo želim da zgrabim.

Ljubi me čekao pred školom večeras pa smo zajedno krenuli kući.Našoj.Mojoj.Sve je to odavno isto.I napokon se mi dokoturali do mog stančeka, kad Maleno moje se skida (mislim jakna i to, za bilo kaj drugo nije bilo teoretske šanse, ipak je stan premalen i istovremeno prepun, bar danas) i opade mu iz džepa medo.5 kunića.Ja, onako blesava potrčim na zvuk kovanice i zgrabim je, nije prošlo par nanosekundi (Ljubav je sad sigurno ponosan na mene).

Osjećam njene usne i želju da je zgrabim i čvrsto stegnem uz sebe.

druga situacija.... kad smo vani, obavezno me mora držati za ruku i o tome uopće nema raspravljanja, to smo već davno naučili.... no, ako smo negdje gdje nije prometna cesta a ima nogostup, pustim ga da hoda sam kraj mene, s time da mi je ruka uvijek negdje kraj njegove glave ili ruke... zlu ne trebalo.... i tako, hodamo mi i odjednom se zbrcne i hoće pojuriti... prvi puta u životu... zgrabim ga iste sekunde za ruku i naravno, od straha zavičem na njega... a on meni kaže: zašto ti vičeš sad na mene? pa ja znam da ne smijem na cestu, niti daleko od tebe, samo sam te zezao jer sam htio vidjeti kako ćeš reagirati.

Prilike koje sada dolaze zgrabim objeručke. "

Zgrabim je otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči:

Nema ti moj kume veće gušta nego kad ja stegnem mog đokicu u desnicu ruku, a u ljevicu zgrabim flašu rakije pa pustim da mi misli odlutaju u moje teško djetinjstvo.

Koljena su mi pod bradom, obgrlio sam ih rukama, sjedim sklupčan na zemlji možda ako budem miran zgrabim trenutak više, udah više.

Tako smo se prepucavali, sve je vodilo uvriđivanju, pa kad je osjetila da puši u prepirci, okrenula se i rekla mi tiho: " Pederu " Zgrabim je i odem tužakat majci, ali kod nje ionako ima beskonačan kredit.

I zgrabim mobitel bijesnija no ikad...

I kada na njega skočim iz zasjede, kada ga zgrabim, u kliješta ga stisnem, nema tog tko će ga izvući - rebra će pucati - dok mi ne preda tu ženu.

Nismo se dragi i ja vidjeli nekih 10 - ak dana, i on konačno imao praznu kuću, i ono, filmski, s vrata, počeli smo se skidati, odjeća po stepenicama, navalili jedno na drugo onako ko životinje jel, bacamo odjeću, grizemo se, čupamo, trgamo sve jedno s drugog, baci on mene na krevet, preko mene, grlimo se, ljubimo, ne znam gdje prije da ga zgrabim i gdje prije da ga poljubim, u sobi je mrak, prevrćemo se po krevetu, čas ja na leđima, čas on, i u jednom trenutku da me prebaci iz sjedećeg u ležeći položaj, nismo bili dobro orijentirani i nisam imala pojma na kojem dijelu kreveta se nalazimo, i prebaci me malo ulijevo i hop, ja kao prava femme fatale, sjebem se s kreveta na pod.

U jeku svađe, koja je izbila iz posve bezazlenog razgovora, dok smo sjedili jedno pored drugog na kauču, povremeno bacajući poglede prema upaljenom televizoru, odjednom se u mojoj nutrini podigla silna želja da je zgrabim za vrat, a drugom rukom da je udaram i udaram i udaram u njeno pohotno lice i da nikada više ne prestanem, sve dok, jednom zauvijek, ne izbrišem onaj njeni ludi i pohotni cerek i porugu u njenim crnim očima i zube, bijele i blistave i vlaže, ukras njenog lica, da te prekrasne zube pretvorim u krvavu masu, ružne krhotine, da joj izbrišem sve buduće osmjehe sa lica, da joj izbrišem radost života, potpuno i zauvijek.

Prošlo je par dana od toga, kada mi jedno večer uleti vojnik u sobu i govori da hitno idem u Malo Kino: Kino je pogođeno fosfornim granatama i gori, hitno treba evakuirati dečke od tamo i svu municiju i oružje Na brzinu se skočim, zgrabim pušku i potrčim prema kamionu.

Čvrsto zgrabim rukama remen u namjeri da ga skinem, ali torba se razgoropadila i napada vitalne dijelove vrata.

Brzo zgrabim sto je pri ruci pokrijem malog, otvorim prozor... Grc presto ali noga me boli u PM...

Bilo mi je žao sreće koja je ostala žalosno čučati pred vratima pa je zgrabim i stavim natrag u nesreću.

Tu i tamo zgrabim kakvu knjigu, tramvajem se sve rjeđe vozim pa propuštam priliku za sanjarenje i smijanje uz kakvo štivo, a doma počinju pripreme na veliko.

Spreman sam bio nestati ali mi gurnuše sisu pa zgrabim ustima hranilicu Isisam bit sam sebi rastući planetom u hranidbenom lancu života i smrti Punoga tijela nameta i parazita što žderu besramno hraneći se uzajamno Ubjeđuju me kako je život sreća i da će biti bolje kad nas opet ne bude

- Film ebate irud (i maše sa videokazetom u ruci) - Neeeemoj me jebat vrisnem i zgrabim kazetu... a na njoj velikim slovima piše LEPA SELA LEPO GORE

Munjevito jurnem s kauča i zgrabim je.