Raban Maur nazivan je " praeceptor Germaniae ", učitelj Njemačke, čime se izricala njegova učenost te on slovi kao jedan o naj učenih ljudi svoga doba.

Kao jedna od vodećih ličnosti u engleskom eksperimantalnom filmu 70 - ih godina, Raban se zajedno s drugim autorima, okupljenim oko jedne od najvažnijih svjetskih institucija avangardnog filma (zajedno s Anthology Film Archive-New York, Canyon Cinema - San Francisco op.p.) londonske filmske zadruge, London Film Makers Co-op, posebno s Chris Welsbyem, zalaže za pejsažno - kolorističke filmske tendencije, radeći direktno na filmskoj vrpci, kako bi ostvario nakane koje su uglavnom imanentne slikarskoj tradiciji.

Cijela serija pejsažnih filmova snimljena je 70 - ih godina, uključujući filmove " Moonshine " (1975) i " Thames Barrier " (1977), nastavlja se prikazivati u multiekranskom obliku filmske projekcije, uključujući se izravno u afirmirano područje eksperimentalnog filma, a to je tzv. expanded - cinema (prošireni film). (.) Michael OPray///Iz: A Directory of British Film Video Artists 1996 " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " William Raban izdvojeni biografski podaci: studirao slikarstvo na Saint Martins School of Art (1967 - 71) programski upravitelj London Filmmakers Co-op Workshop (1973 - 76) izdavač filmskog magazina Filmmakers Europe (1977 - 81) viši predavač filmske umjetnosti na Saint Martins School of Art (1976 - 89) viši predavač na London College of Printing (1996) član uredničkog vjeća filmskog magazina Vertigo (1994 -) " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " Black and Silver " (1981), izvjesno je okretanje literarnoj tradiciji, snimljen zajedno s Marilyn Heford, inovativan je naracijski esperiment, inspriranim djelom Oscara Wildea " The Birthday of Infanta ", u kojem Herford glumi princezu sa slike " Las Meninas " španjolskog majstora Velasqueza.

" Thames film " (1986) analitičko je sanjarenje o famoznoj londonskoj rijeci, Raban inicira socio-političku kritiku kojom osuđuje društveno nezainteresiranost grada za svoju okolinu.

Raban Mauro, još poznat kao Hrabanus Mauros Magnetius.

Pod opatom Ratgarom bila je više naglašena materijalna izgradnja škole, ali pod opatom Eigilom (812. - 882.) nastavljena je intelektualna izgradnja škole kojoj je posebno pridodao Raban Mauro.

Projekcije engleskog eksperimentalnog filma - William Raban

- Vrlo rano, s 16 godina igrao sam za omladinsku reprezentaciju i već tada sam bio velika rukometna zvijezda, a Raban, Cveba i ostali bjelovarski proslavljeni rukometaši tek su dolazili na scenu.

Raban je dolazio na treninge Željezničara kako bi sakupljao lopte koje sam je pucao po golu i gađao stative.

Danas se još spominjemo svetaca i blaženika: sv. Andrija Corsini, sv. Ivan de Britto, sv. Izidor i bl. Raban Maurus.

- Prokleti pederi - promrsio je Anton Raban, Sebastianov otac, krupan četrdesetogodišnjak srednje visine, širokih leđa i olujnih očiju.

Točno u trenutku dok sjedaju za večernji obrok, telefon se prodorno oglasi i Anton Raban mršteći se ustane od stola.

Miroslav Pribanić Raban pripada generaciji bjelovarskih rukometnih genijalaca.

William Raban kontinuirano se bavi urbanim prostorom, posebno istočnim Londonom kojeg sustavno dokumentira posljednjih dvadeset godina.

Nakon ostavke Željka Vidakovića novi trener kesizubaca je Miroslav Pribanić Raban

Strukturalistički film (primjerice Petar Kubelka iz Austrije, Holis Frampton i Ken Feingold iz SAD, Gotovac iz Jugoslavije, Robakowski iz posljske, William Raban iz Velike Britanije) izričito si je stavio u zadatak izumijevanje novih principa organizacije filma, često puta nalik zagonetki, i taj je bio najjačom strujom, osobito u britanskom filmu, tijekom sedamdesetih i početkom osamdesetih. 2.2. Reprezentativnost/nereprezentativnost teme avangardni dokumentarizam Doduše, nenarativni oblici organizacije imali su svoje polje izričitog razvijanja u nefikcionalnom filmu, u dokumentarnom, reklamnom i obrazovnom.

Ovog časa najbolje rješenje za klub je Miroslav Pribanić Raban zbog njegove staloženosti i dobrog poznavanja ekipe.

Lenggong se nalazi pored slatkovodnog jezera Tasik Raban, te je zbog blizine pitke vode popularan po jelima od slatkovodnih riba.

Taj misterij mi je razriješio Jonathan Raban, koji je odličan putopisac iz Velike Britanije, koji je s Therouxom putovao brodom, a kasnije je Theroux o tome pisao.

I Raban mi je rekao da ni jednu riječ od onoga što stoji u Therouxovoj knjizi on nikad nije rekao

William Raban jedan je od britanskih filmskih stvaratelja koji svoje porijeklo vuku iz tradicionalnije umjetničke forme slikarstva.

Kao jedna od najvažnijih osobnosti londonske filmske zadruge, London Film Makers Co-op, Raban se u sedamdesetima, posebno s Chrisom Welsbyjem, zalaže za pejsažno kolorističke filmske tendencije, radeći direktno na filmskoj vrpci, a u svrhu daljnjih ostarivanja tendencija zapravo imanentnih slikarskoj tradiciji.

Interakcijom pokreta i slikarstva, Raban postiže u svojim djelima osjećaj svojevrsne uzvišenosti, sublimnog u fenomenima što ih filmski obrađuje.

Raban se ovakvim metodološkim postupkom izravno uključuje u afirmirano područje eksperimentalnog filma što ga znamo pod nazivom expanded cinema, odnosno prošireni film.

S druge strane, slijedeći englesku romantičarsku umjetničku tradiciju, Raban razvija dokumentarističku priču o rijeci.

No, Raban posebice naglašava da su prikazana ostvarenja i dalje filmski radovi, tek iz praktičnih razloga lakše manipulacije prebačeni na Beta SP, odnosno VHS format.

Istodobno, Raban kroz nekoliko mjeseci snimanja, bilježi predizbornu kampanju Britanske nacionalne partije (BNP), supostavljajući je antinacističkim marševima.

Kao uvjereni socijalno angažirani umjetnik, Raban ipak ne podliježe dociranju, već pokušava analitičkim pristupom oslikati društveni trenutak Britanije sredinom devedesetih.

Konačno, na samome kraju ove selekcije, filmom Firestation (2000), Raban pokazuje svoje recentne interese, te ponovno na dojmljiv način ujedinjuje svoje eksperimentalne početke i kasniju radikalno dokumentarnu poetiku.

Prevladavši na neki način stanovite melankolične elemente s početka svojega filmskog eksperimentiranja, a zadržavši začuđujuće ozbiljnu estetičnost, Raban danas predstavlja umjetnika koji još uvijek ispituje kako prirodu filmskoga medija i umjetnosti tako i mogućnost promjene na široj društvenoj skali.