Neki će reći da bi Rapsku plovidba trebala dobiti posao iako skuplja jer u njoj rade Rabljani.

Središnji kulturni događaj rapske sredine, srednjovjekovni ljetni festival Rapska fjera od 24. do 28. srpnja kojim Rabljani oživljavaju uspomenu na nekadašnji Rab, objedinjuje podsjećanje na povijesne događaje sa starom viteškom igrom iz XIV. stoljeća kojom je grad slavio svoju slobodu i samostalnu općinu â municipij.

Nemoćni da se obrane od brojnog i naoružanog neprijatelja, Rabljani pozvaše u pomoć svog zaštitnika, svetog Kristofora, na taj način što su njegovu glavu u svečanom ceremonijalu iznijeli na gradske bedeme.

Rabljani su dugo vremena posebno obilježavali taj dan, a sv. Kristofora i danas drže za svog zaštitnika, čijim čudotvomim moćima pripisuje još dvije uspješne obrane grada od napada Ugara i Kroata, početkom 12. stoljeća.

Riječ je naime o Golom otoku na kojem se nalazio po zlu poznati zatvor u kojem su Rabljani bili na službi.

Naime zaputite li se prema ovoj lokaciji trebate znati kako se na otoku nalazi jedno kino za koje su Rabljani jedva dobili dozvolu.

U slikovitim povijesnim kostimima Rabljani svojim gostima pokazuju svoje tradicionalne, umjetničke i obrtničke radove.

Rabljani su sudjelovali sa 13 uzoraka, osvojili 10 zlatnih i 1 brončanu medalju, te 2 diplome za sudjelovanje.

Računajući u postocima prema uzorcima rabljani su zapravo postotno dobili najviše zlatnih medalja.

Još davne 1936. godine engleski kralj Edward VIII i Wallis Simpson dobili su dopuštenje od gradskih vlasti da se okupaju goli, a njihov su primjer nastavili slijediti Rabljani i njihovi gosti sve od tada.

Utakmica za 3. mjesto između »Raba« i »Novog Vinodolskog« završila je 5:5, a tek nakon kaznenih udaraca Rabljani su slavili 7:6. Za »Rab« su po dva pogotka postigli Hranić i Grgurić, te Renato Kordić, dok su za »Novi« strijelci bili Buljat (2), Marijanović, Boro Tomić i Tavaglia.

Nas i Pažane s našim svećenicima dočekali su mladi Rabljani odjeveni u tradicionalnu srednjovjekovnu nošnju te nam podijelili programe sa svim potrebnim informacijama i kuponima za Coca-Colu, zahod, ručak i zagrljaj od domaćina.

U obrani svoje domovine sudjelovali su i rabljani davši krvav danak za slobodu domovine.

Rabljani su ponosni na svoj doprinos u oslobođenju Hrvatske od agresorskih hordi.

13. ZNAMENITI RABLJANI KROZ POVIJEST Sv. Marin i sv. Leo rođeni na Rabu u Loparu, tražeći posla odlaze na drugu stranu Jadrana, na obale Apeninskog poluotoka te stižu u Rimini gdje kao kamenoklesari sudjeluju u obnovi luke, koju je naredio rimski car Dioklecijan 257 godine.

Trgovi s visokim zvonicima, sakralna zdanja, knežev dvor, palače, loža i splet mediteranskih ulica i uličica govore ljudskim glasovima na svim jezicima, jer su domaćini Rabljani luke i vrata svog lijepog otoka otvorili za dobronamjernike, domaće i strane goste iz svih krajeva svijeta.

Znate, dragi moji Rabljani i vi koji ste došli izvana.

Na ovom studijskom posjetu održanom 25. i 26. ožujka sudjelovali su učenici i profesori Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića iz Senja i Srednje škole Otočac, dok su Rabljani bili ovogodišnji domaćini.

Bilo je to potkraj srpnja 2008. godine, u vrijeme Fjere, kada Rabljani slave dan svog zaštitnika, sv. Kristofora.

Izdašno more, bogastvo prirodnim ljekovitim biljem, plodovima polja, vinogradi, maslinici, ali prije svega ljudi, Rabljani, što se iskreno raduju svakome gostu i primaju ga kao dragog prijatelja, čine ovaj otok modernom destinacijom za odmor tijekom cijele godine, prepoznatljivim odredištem Mediterana na Jadranu koje je u trendu.

Još su prije gotovo 120 godina tradicionalno gostoljubivi Rabljani turizmom odlučili osigurati svoju budućnost i budućnost sljedećih generacija.

Zahvaljujući netom provedenom, nesvakidašnjem natječaju, Rabljani su otkrili najstariju maslinu na svom otoku.

Naturizam se na Rabu spominje i u napisima Čeha Josefa Hermana 1907. i profesora Güntera 1912., što dokazuje da su Rabljani davno shvatili svjetle perspektive toga za ono vrijeme vrlo smionog pokreta.

Otok Rab sinoć je potresla stravična vijest kakvu Rabljani ne pamte.

Rabljani mogu biti zadovoljni ukupnim rezultatima jer je njihova pruga zabilježila rast od sedam posto kod putnika i oko tri posto kod vozila.

Na pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim dnima Rabljani skupljaju, osobito u vrijeme jesenskih i zimskih oseka, jestive vrste školjkaša ladinku (Chamelea gallina), prnjavicu (Venus verrucosa) i vrste roda Venerupis.

Uostalom, ma za koga glasali, Rabljani imaju samo jednu želju mogućnost da se živi uljuđenim životom isključivo od plodova svog rada.

11. POSLIJERATNI RAZVITAK Odmah poslije rata rabljani su osposobili prijeratne turističke kapacitete, no tih je godina turistički promet bio neznatan, jer je i cijela Evropa bila porušena i teško se oporavljala od strašnih posljedica.

Nemoćni da se obrane od brojnog i naoružanog neprijatelja, rabljani pozvaše u pomoć svog zaštitnika, svetog Kristofora, na taj način što su njegovu glavu u svečanom ceremonijalu iznijeli na gradske zidine.

Rabljani su najvećim dijelom antifašistički raspoložen osim neznatnog broja pojedinaca.