bacih: kutijicu od paperclipsa iliti spajalica koju sam jucher kupila cimerici na trgu (jer sam kod sca zaboravila) pa smo ih danas " pretochili " u drugu kutijicu (u kojoj su nekad stajale tablete za nokte kosu a danas, jeli, spajalice kako i kaze natpis na njoj " d spajalice ") pa smo ovu origigi bacili u smeche... bookmark od eurokaza (iako od vrlo nekvalitetnog papira pa bash i za bookmark nije prikladan ali ima takav oblik)... nisam josh na nichemu bila, ali imam program veliki pa cu se po njemu ravnat... cijene mi bash i ne idu na ruku ali kontam na pomoch " odozgo " pomochu koje sam i proshle godine upala na one akrobate iz australije... kad se samo sjetim. wild a ja sam zakrzljala od ovog sjedenja ispred kompa, sjedenja dok chitam, da ne kazem uchim (jer mi je to trenutno glavna aktivnost, jeli), dok jedem... ono fizichka aktivnost o bodova: (ali cu na ljeto plivati plivati... do ove godine sam bar imala tzk, sad na 3 oj vishe ni toga nema, al zato cu se upisat na neki pilates ili krenuti na squash ili neshto sl. pa cu izvodit trikove kao australijanci s pochetka priche (yeah, right:) josh jedan karton od pizze tonno kako kaze u letku pizzerije xx, da ne reklamiramo... i par okrajaka u njoj (to si ja kao uvijek pustim za kasnije, a onda mi samo tijesto nije ukusno pa ih bacim) potrvda o slanju brzojava dana 12.02. u 16:50 koju sam neznamzashto sachuvala... to mi je bilo prvo slanje brzojava u zivotu pa sam valjda htjela neshto da se sjecham tog povijesnog trenutka (skuzili ste do sad da sam slaba na sitnice). mislim da je to bila uplata za radiojonicu u mochvari koju nisam platila tamo njima nego u poshti pa sam im to slala kao dokaz. papirni bon za simpu od 200 kn koji mi je pljunuo bankomat na cvjetnom po onoj najvechoj kishurini. mislim da mi je to bio prvi put da sam kupila bon od 200 kn. onaj od 100 sam kupovala dok sam josh bila doma, a otkad sam na faxu pedesetka je dovoljna:) a razlog zashto sam sad kupila ovaj od 200 vjerojatno znaju simpa korisnici - jer ti daruju josh 73 kune na rachun. meni dovoljno:) sad ce zlobnici, medju kojima sam i ja, rech da da su to podmukle metode za povechavanje potreoshnje i sl. al ja sam samoj sebi obechala da cu 2 put promislit prije svakog slanja poruke i da cu od sad kad se napijem mob pustit doma

danas: par onih papiricha na kojima napishesh signaturu knjige pa ih das hteti u knjiznici pa ti ih ona potrazi i da. ne znam za vas, ali ja nse nikad ne snalazim u knjiznicama. mislim, nitko me nikada ne uputi u to kako stvari stoje, kako se to sve treba obavljat i to i onda ja izgubljeno lutam, u strahu da neshto pitam jer ljudi na takvim poslovima i na shalterima nisu poznati po ljubaznosti. zato me danas iznenadilo kad su bili pristojni prema meni u chitaonici u glavnoj gradskoj knjiznici. na prvom katu ne, teta me odfikarila, ali na drugom su me lijepo uputili, pomuchili se nach knjigu mi i sve. svaka chast tete s drugog kata:) rachun iz ht tel centra u jurishichevoj koji ima pola metra a teta mi ga je izdala jer sam kupial tlf karticu od 15 kn. inache je to jedino mjesto u gradu gdje trenutno ima za kupit tlf kartica?? mislim, 20 kijoska sam procheshljala, chak i poshte, i nishta... tlf kartica je, inache, za kolekcionare, na raka nekog... neke slichice koje sam dobila sa nogy (ili tako nekako) sladoledom koji mi je imao ulogu doruchka, na neke nogometashe, ful ruzne. 3 komada omot od tog sladoleda. valjda ima neki album u koji to trebash lijepiti. a sladoled je ok, uvijek su mi dobri ti s keskom. e, da, da, uvijek zaboravim, da sam neki dan jela nakon masu vremena twix sladoled.

Organizirani prijevoz se kreche izmedju 16 eura i 19 funti dok che vam se rachun za taxi usluge popeti i iznad pedesetak eura za ovaj mali izlet.

izgleda da me zahvatila shopping manija... danas sam kupila 2 para charapa. aaaaa. kuda ovo vodi. jus kiddn:) uglavnom, bacila sam rachun (= 24 kn) i one markice (jedne charape se zovu kika, a druge... cant rememeber). a bash su nice. jedne zute na leptire, a druge bijele (kasnije sam se sjetila da se to brzo prljava, ali fuck it:) i pishe po njima " voli me ne voli me ". bash volim imat lijepe charape. ono, da se dobro u njima osjecham. imam jedne na ovce from ireland (na ovce imam i mnogochega drugog jerbo ih skupljam i obozavam i volim i sve shta ima veze s ovcama me zanima. tu cu stati jer ne zelite da im pochnem nabrajat imena:), pa jedne koje bi se svidjele malom djavlu - na onu neku travu:), na cvjetiche, jednu na mikija mausa (druga misteriozno nestala), na full lijepe prugice, pa onda imam i obichnih onih, imam jedne koje kazu " te volim " na francuskom, jedne orange, pa dva para onih od lufthanse (koje su dobili starci kad im je bio otkazan let, pa su prisilno prenochili u nekom hotelu, kojim im je aviokompanija osigurala, zajedno sa im charapama i chetkicom/minijaturnoMm/za zube i pastom za zube/za jednokratnu uporabu/=), imam jednu mushku, koju sam skinula frendu... jednom prilikom... i tako. to vam je moja saga o charapama. bacila sam rachun iz chipoteke (tamo mi ga uvijek uvijek uvale u vrechicu) koji je glasio na 10 praznih no name cda i isto toliko folijica. imam toliko cedea doma koje sam duzna vratit, a poshto doma nemam przilicu moram se okolo shtekat, a sad su ispiti pa mi neugodno, pa chekam da ljudi pochnu s prijetnjama pa da im pochnem vrachat. boca vode. kutijica od shtapicha. al ne bobi nego nekih stranih. znam, da, da sam nedoslijedna al shta kad ovi bobi su ok kad to se povracha, ali inache ne. ono, uopche nisu slani. nije to to. i opet, neshto daily, shto uvijek zaboravim. par komadicha selotejpa. slushalice od discmana su mi, naime, strgane pa ih svakodnevno prije izlaska u grad slijepim da mogu normalno slushat. inache, prvi discman mi je riknuo, tj. ja sam razbila ono na chemu se cd vrti (jer je bilo onako da moraash - push-at da maknesh cd) i kisha mi je ushla u daljinac (onaj na zici), a sad sam ovog drugog imala niti 2 tjedna i ja lijepo dodjem doma, sva tired, cijeli dan okolo, napokon malo sjednem da se odmorim prije nastavka, i sjednem... na slushalice. jeeeeeeeee ima neshto samnom i tim aparatima, ali prichu o vesh mashini dobite nekom drugom prilikom:)

sve ispisane prostote na moj rachun kontajte puta trilijardu - Vama..

/ white stripes/slabashan dan shto se tiche smecha... jedan letak upravo bacih, na kojem su knjiznice marina drzicha obavjeshtavale da je danas 15.11. povodom mjeseca knjige upis za sve studente s indexom (dakle za sve studente) besplatan. pa sam to iskoristila i ja, i tako postala chlanicom treche knjiznice u ZGu. prva je moja matichna ljubljena KGZ, druga british council koju uglavnom iskorishtavam za DVD e (pritom ne mislechi na dobrovoljno vatrogasno drushtvo) i u koju sam takodjer imala besplatan upis kao freshman (pa sad planiram pogledat sve filmove iz njihovaa fundusa pa ih next year kad vishe ne budem imala besplatan upad odjebat), i trecha sad ova. ja sam upisninu izvrshila u onoj na krizanju vukovarske i drzicheve koja je zapravo djechja, pa sam odmah i posudila _ alicu u zemlji chudesa _ u paljetkovom prijevodu (jer je oko toga bilo mnogo kontroverzi, skoro kao i oko prijevoda grchkih tragedija). jednu salvetu koja nije toliko vazna sama po sebi ali je vazna po onome shta je sadrzavala, a to je bila jedna krOfna s marmeladom. naime, tamo odakle ja dolazim kaze se krofna, a ne dolazim iz srbije, nego iz istre. a u ovom zgu svi kazu krafna, i onda to uzrokuje mnoga previranja (fejvorit word) mene i teta u duchanu. moj imaginarni bend ima i jednu pjesmu koja nosi ime ja sam krOfna a rijechi idu otpprilike ovako (melodija je od rafine ja sam rafo): feta ili shnita grah ili fazol krafna ili krofna JA SAM KROFNA dakle, tematizira se leksikografski odnos nas s mora i vas iz unutrashnjosti i toga kako mi kazemo karfiol a vi cvjetacha i sl. bez neke zlobe tu:) " industrija cipela na tome profitira " i josh: omot od frutabele, limenka od red bulla (na rachun bookse u kojoj radionicharim:), kres od upaljacha. hajdete da ga malo i po kanadjanima:

i tako.. sedeli u formi, pili, zajebavali se (i sad mi je smeshno kad se setim nekih shala), kad je doshlo vreme da se plati.. pa.. svi smo samo nastavili da ignorishemo konobaricu, jedino je sinisha krenuo da se okrece prema jakni da izvuche novchanik pa sam ga pitao; " shta ti je, jel te uvatio grch? ishijas? shta se cimash? " enivej - rachun je placen, doshlo vreme da se ide do doktora a i starketa bi trebalo odbaciti kuci.

/ laufer/uh, evo napokon nadjoh chasak za moj blog. ne znam ni sama dal da ga potpuno zaboravim i zapostavim pa kad vremena budu bolja nastavim il da ga ovako svako tolko kad u petak navecher ostanem doma i imam vremena napiskaram, za svoju dushu... dosta sad o tim sranjima... dakle, shto sam bacila zadnjih par dana a da je bilo dovoljno zanimljivo da unidje na ove stranice? jednu teglicu od meda. inache taj med nisam nikad jela, mislim, ne jedem ga ni sad, nego mi samo za chaj sluzi, al nekad ga ni u chaj nisam stavljala nego samo shecher, al onda kad sam ga otkrila WOW. tako, sad ga krcam i bash mi bude fin. al onako sam, il na kruhu no way. a i ovako ga ful brzo potroshim, ovisi kolko mi se da radit chaj, a sad sam trenutno u nekoj manijakalnoj fazi pa ga stalno radim. taj chaj je neki domachi, to mi mama nabavi u puli, al must admitt, ne primjetim ja neku razliku od onih tvornichkih. jedino shta mi je bed jer sam alergichar i kao mogla bi imat reakciju na neke cvjetne tj. livadne medove. al takav sluchaj do sad nije primjechen. a ta alergija pricha za sebe. osim kihanja i svrbeza nepca i ochiju koje sam nauchila i mogu suzbit tabletama i kojima znamu uzrok, svako tolko dobijem uzasan osip po nogama, od koljena na dolje, al ne mogu primjetit neki pattern po kojem bi se to pojavljivalo, ono, samo me uhvati. grozno. izgledam ko njemac koji se preprzio na suncu. i onda nestane... a boh. bacila sam npr. i rachun, markicu i sve shto ide s tim od mojih novih rukavica. dopizdilo mi je, trazim rukavice vech tjednima (dobro, ajde, ne doslovno), nechu kao kozne, nechu neke skupe jer kontam da cu ih ionako izgubit, i onda sam danas u plejlajf u nashla neke za 50 kn i ok su, one sa 1 prstom, onako djechje, probam, ok su i kupim. vuna/pamuk. jedino je bed shta sam onda skuzila da su mi malo velike, tj. labave su, ne prijanjaju onako kako bi trebale... al, stavit cu lastik pa ce bit ok. i, da, neki dan me uhvatila manija i pobacala sam sve biljeznice iz statistike, moje i od ljudi koji su mi bili posudili. mislim, ionako, koji ce mi to q? ispit sam proshla, a da me to sad zanima i ne bash, a ionako postoje knjige uvijek. al uvijek mi to oprashtanje od tih shkolskih biljeznica teshko pada. zato uvijek iskoristim te napade pa sve pobacam. i bacila sam jednu spuzvicu kojom sam si ochistila patike od blata u koje sam zapala na putu na ozric tentaclese u mochavaru. kao, idemo mi bajsom, i frend ljevo, ja desno, ja u blato, on ne. tako sam zagazila da mi je kotach ono do pola bio prljav, a patike do vrha, s tim da mi je blato ushlo i unutra i zaprljalo charape. pa me onda cimerica nagovorila da ochistim te patike, poshto je nepristojno okolo ichi s prljavim patikama, pa sam ih malo s vodom isprala. poslije sam skuzila da ih nisam skroz dobro ochistila, al sad vishe nemam spuzvicu da to napravim, pa chekam da ih kisha ispere. so long

Njemu je jedini praznik kad mu se pare sljevaju na bankovni rachun.

enivej - ovih dana se ochekuje rasplet. tj da miljan izbaci novog direktora. mislim da ce prethodno da otvore sopstveni rachun (mislim na hotel) radnicima je vec recheno (od strane Ivice) da ce da dobijaju minimalac. i ovako su nezadovoljni i ne znaju kojeg direktora da slushaju. mada se ivica i ne mesha neshto u poslovanje. mozda greshim. finansijski direktor Zorica Baoshic je smenjena. kao i josh neke bitnije osobe.

- progard je u interu do 08.04.2006. shto znachi da 8 mog ujutru smenu preuzimaju " sokolovi " (soko security, neka leva firma, nema ih ni na netu, povezani su sa flash securityjem) postoji jako mala shansa (u domenu nauchne fantastike) da progard ostane u interu. s obzirom da starom direktoru (koji je sada menadzer ispred korporacije " interkontinental ") ne odgovara novo obezbedjenje (koje je i dobilo posao zato shto je povezano sa SPO). inache i novi direktor Ivica je povezan sa SPOom (stranka koja je preuzele genex). hotel je inache u sklopu genexa iako pokushava da se odvoji (s obzirom da je jedini pored genex-apartmana u plusu). e bash o tom odvajanju hotela je rech ovde. bilo je planirano da hotel odvoji svoj rachun od genexovog u (tamo neki) ponedeljak. a novi direktor, Ivica, je doshao u (tamo neki) petak.. i to je doshao sa nekim likovima koji su nosili motke i pajsere, miljan i ostali ga nisu pustili u sluzbene prostorije, pa su se onda njih dvojica dogovarali pa je tako ispalo da je ivica direktor (koji planira da privatizuje/proda hotel shto pre) a Miljan direktor/menadzer interkontinental korporacije. zahvaljujuci chijem imenu inter i ima 5 zvezdica (inache zasluzuje 3)

e pa zakachio je - herpes genitalis (sad se valjda cheshe tamo gde ga svrbi) ayd ` necu da se shalim na njegov rachun, ko zna shta meni moze da se desi..

eto ga, poshto sam jucherashnji dan preskochila a on je, barem iz perspektive ovog bloga, bio mnogo zanimljiviji od danashnjeg, onda cu izlistat jucherashnje smeche danashnju bocu vode (1 l, jer sam ju cugala proteklih par dana:) i omot napolitanki (dvostruke; jucherashnja vechera, da ne budu uvijek domachice, ali netko ih je predugo pustio da se peku jer su ful zgorene): tako, jucher je po mnogochemu bio revolucinoran dan za mene - shishala sam se i bila u shoppingu. te dvije aktivnosti inache su meni mnogo omrazene i pokushavam ih izbjegavati, al kad je kriza je kriza. tako da je u smechu (al ne u mojem nego onom u frizerskom) zavrshilo mnogo mnogo moje kose. bash se kontam, ovo mi je mozda trechi put u zivotu da sam bash ful ful zadovoljna s frizurom, zato se niti ne volim shishat. sad je proshlo, mislim, jedno 2 mjeseca od zadnjeg shishanja, a najduze sam izdrzala (doslovno, jer su prigovori mojih bliznjih bili nepodnoshljivi:) godinu dana bez frizera. koja ushteda, a:) to je kad sam bila na 0.07 (bond, jasna bond:) oshishana, to mi je bilo nevjerojatno osvjezenje u zivotu. i uvijek tako kad se oshisham si razmishljam o tom odnosu onog shto smo vani i onog shto smo unutra, jerbo, ja sam uvijek ista osoba. mislim, to mi je sve smijeshno i meni samoj, kad jedan dan (prekjucher npr.) izgledam kao mala klinkica, mamino dijete a vech slijedechi (kao danas) kao neka samosvjesna odrasla blabla-da-si-ne-laskam cura... da, nechu vishe o tome, al recimo samo da to na shto lichish ipak uvjetuje to shto durgi misle o tome. ma to svi znamo, a ja to znam i iz onih pogleda koji su bili upzchivani chelavoj meni. ali, tad sam josh bila u puli, zg je ipak, u nekim dijelovima, urabaniji:) mislim, talo glupe predrasude ili kako-da-to-nazovem. a mozda opet postoji neki vanjski izgled koji najbolje odrazava nas kao takve. ma bulaznim, bulaznim... onda, kupila sam si, jerbo idem u portugal, mali portugalski phrase book, u profilu, a kako je pocheo sajam, dobila sam i onaj popust od 25 %, a u smechu je zavrshio rachun na kojem je to sve bilo izlistano. malo mi djeluje prazno taj MEGAstore, josh mi fali onaj domachi dooh, kakav booksa ima, ali, bude (fuj, fuj:) se razvio. i 2 rachuna isto iz 2 duchana u kojima sam kupila 2 majice za ljeto sve ono shto bude zakacheno kad kupite neku novu robu, one markice i to, sa uputama za pranje (meni uvijek mistichne:). stvarno vishe nisam imala shta bacit na sebe, pa sam skupila cimericu frendicu da me prate u shopping. uvijek me ubije ta sloboda izbora zbog koje smo nekada ishli u trst/ili mozda zbog cijena? hmm /, ono, ja tako neodluchna kakva jesam umrem svaki put, i zato mrzim ich u shopping... dajte mi 3 majice da biram i ja sretna:) jus kiddin, znam da sam ja tu sama smotana i da se prema tome odnosim kao da je to sad ne-znam-kakav-dogadjaj kupit majicu, ali ja opchenito ne znam shta hocu pa bih ja sve. a sad si moram josh i gachica i charapa i kupachi novi kupit (sva srecha da inzistiram na donjem dijelu u obliku hlachica jerbo bi inahce umrla). aaaaa i nije mi neki gusht da roba sve skupa, ono, jednostavno nemam zivaca i stalno se mislim kako sam tako potrosheno vrijeme mogla nekako pametnije iskoristit.

Drzao sam svoj prvi govor u zivotu, 13 - godisnji djecak jos slabih ruku, dali su nam rakiju, posli smo cijelo drustvo iz grada u vukojebinu gdje su ti njegovi roditelji htjeli okititi grob, moja je simpatija povratila u autobusu, ovdje se seljaci ne peru nakon poroda, ja najmladji, u bijeloj kosulji, imao sam tremu, s papirom formata A 4 istrgnutim iz biljeznice ispred sebe, mrtav je djecak zaudarao izlozen pokraj traktora, kosti mu je pojelo, bio je dvije godine stariji od mene a uvijek sam ga mogao istuci, lomljiv i blijed zaudarao je jos u bolnici, trebalo je stogod o njemu napisati, pisao sam jucer cijelo poslijepodne, nisam znao sto, ali nisam se mucio, osjetio sam strast, divio sam se svojoj koncentraciji, kombinirao sam rijeci, cak sam bio iskren, Zoki je imao crne podocnjake i piskutav glas, u grob se taljigao na seljackim kolima, pobacali smo vijence u njih, a onda i mi posjedali, mlada druzba mrtvacka, dug je put do Krstinje, to je totalna zabit, u koju sam sljedeci put dosao nakon jos trinaest godina, i to na tenku, nocili smo ondje, pa se pucalo, u zoru na brdu gledam katnicu bez fasade, iza je dvoriste, daske prebacene preko kozlica, po njima prasetina, mladi luk, boce sljivovice i vino, naglas citam a babe placu, njegova mater kima glavom, svi u mene zure, kad zastanem, preskocim rijec, cujem muhe, rakija me grije, citam glasnije, o vjecnom prijateljstvu, i svice nad ovim opustjelim srpskim selom u kojem sam tako uspjesno zapoceo spisateljsku karijeru. lecenipravoslavac 08.12.2006. 16:12... slushaj, moguci nemanja, za normalnih dana ne bih se osvrtao na tvoje nebulozne i nepotkrepljive zakljuchke-optuzbe. ali kako danas i tako nemam kuda ili shta, ili sam usled protivprirodnog nasilja nad duhom i telom emocinalno drmnut i nachet, tvoje praznoslovlje vredja, zove na dvoboj i iziskuje zadovoljenje. na obostranu srecu vec u neznom dobu od 6 - 7. godina shvatio sam nedomislivu izlishnost objashnjavanja bilo kome bilo shta. sve tvoje zamerke na moj rachun posledica su upravo tvojeg trabunjanja ovde i zelje da ti se anonimnom neznani dive. moja deformacija, ili kako ti vec to pogreshno nazivash, ogleda se jedino mozda u chinjenici da sam lishen osnovnog svojstva i jalove strasti ljudi koji ovde saobracaju - a to je...? ti cesh mozda i sam znati, ah tako okretan i nemilosrdan na jeziku u obrachunu protiv trovacha omladine, tuzioche moj dragi. da sam danas sposoban za ljubav u svetovnom ruhu - sigurno bih te voleo, nemanja. ali, avaj, sve je otishlo u kurac, kako to moj dragi, poshteno-neuki izgnanik peva.

promena plana - Duca nije kuci.. sa Neurom cu se nadjem u gradu.. i tako.. dzukac se ne javlja na ICQ mada.. posle one epizode sinoc.. mahao je nekim machem dok smo ishli po gradu (i padala je kisha) i nana je bila bosa tj bila je u nekim japankama i svaki chas upadala u neke bare pa mi je to bilo jako smeshno..:) A pored toga smo se malo iscimali na rachun kutka i nane.. tj ja sam se zajebavao i prozivao nanu jer mi je bilo dosadno i trebalo mi je neshto da mi skrene misli sa drugih stvari..

" Matador " (1985 - 86) obiljezhava period u kome je Almodovar vec uveliko poznat priznat ', no film izaziva posebne kritike na rachun autorovog vidjenja Najchasnije Profesije u Shpaniji.

evo mene, shtekam se okolo za net jer u stanu josh nemamo kompa. tako da ce blog biti opet isprekidano apdejtan do negdje 10 og mjeseca. sad sam u vipu u gajevoj, i imam 20 minuta za svoje smeche. jucher sam opet malo bila u " kulturnom " shoppingu. bacila 2 rachuna i 1 vrechicu. prvi rachun je za maxon universal iliti novi cd od TBFa. dok ja bijah portugalu je izasho a nitko me o tome nije obavijastio: (i sad ja chujem sve neke nove stvai na radiju i kao " pa shta je izasho novi sidi? " i kao " pa da, josh otkad ". i tako ga ja sad kupila sam mjesec dana zakasnjenja. njihove cde uvijek kupim originale, kao da potichem hr glazbenu industriju. i nikad ne pozalim. opet su novi i drukchiji ali opet onako jaki i jasni. masovna hipnnoza kicks ass a nazicala sam chiku u cd shopu i da mi da onu kutiju koja inache sluzi samo u promotivne svrhe, a izgleda kao pravi detrdzent (digla sam cimericu na trik " imam novi super deterdzent ". haha). i a omot je super, mislim spike, krizaljka i prijevodi. drugi rachun je bio od europskog glasnika br. 6 (ja mislim) u kojem ima dossier o uelbeku (znate onaj francuz s kompliciranim prezimenom, barem meni... nikad ga ne znam napisat. neshto kao houellbecq) i seksualnom liberalizmu. ima i pricha od mishime, pessoe (viva portugal), perishicha... uglavnom, taj michel je meni ful faca. kao ful je shokantan al meni te spike i nisu najjasnije, meni je zanimljiviji zbog nekih drugih stvari. pametno zbori. ono, on je jedan od ljudi zbog kojih mi dodje da nauchim francuski da ga mogu chitat u izvornom obliku. u hr su prevedene dve knjige i ova trecha pricha je objavljena u tom europskom glasniku kojeg sam btw kupila u antikvarijatu jesenski turk za 40 kn, a, usporedbe radi, u profilu dodje 130 kn -. c jebote. a osim toga i koshtica od breskve, kore od krushaka (jer su ful grube, if u know what I mean) kore od smokava (crne i zelene i iz mog vrta) i koshtice i granchice od grozdja. moram ubit svo to voche koje su mi starci nakalemili da ne propadne i da se ne usmrdi. a fino je, ne kazem da nije. e.

ja taj tip shvatam kao dio cijene - kad smo bili u Veneciji - skoro svaki restoran nam je na rachun izlistao serving charge (ili tako neki klinac) od 15 % - dakle tip

bacih jedno pisamce danas koje vjerujem da ste i svi vi dobili ovih dana. od HBO-a. uobichajenu masu letaka od lokalnih pizzerija (mislim da kum vodi, a i A1 i meduza su blizu, po broju letaka koje nam uvaljuju). vracham se ja doma iz grada i kao uvijek looknem u poshtanski po povratku ili odlasku i kao nema nishta, a kod nekih susjeda vidim to pismo od HBO-a, i ja kao ljubomorna, zashto su oni dobili a mi nismo: (vech sam im htjela ukrast pismo, al onda si mislim, pa mozda su i naka uvalili al se ne vidi. onda sam krenula u potragu za kljuchem od sanduchicha koji mi visi na onom na chemu vise kljuchevi zajedno sa josh 8 drugih kljucheva (a ni jedan od njih ne otvara vrata MOJE kuche: (da, i onda otvorim sanduchich i na pod mi padne par pisamca od banke za gazdarice (ta zena valjda ima otvoreni rachun kod svake postojeche banke u RH, a strah me pomisliti koliko poshte dobiva u nizozemskoj i italiji di josh boravi), rachun za fodu, leci od pizzerije neke nove i to pismo od HBOa. sve fino, pristojno napisano i ja kao wow, super, bit ce filmova. mislim si da se to kao uvodi za cijelu zgradu i te spike... i chitam i onda na kraju... sad sam vech zaboravila al znam da je bila neka cifra od MASU MASU para za ukljuchenje i josh mjesechna pretplata. i onda gledam filmove i svi neki žnj (evo, i prvo slovo s kvachicom napokon na mom blogu jer stvarno nisam znala kako to napisat). al kad budem bogata cu si nabacit TELE (s original karticom, aha) lately bacam i masu toaletnog papira. mislim, uvijek bacam, svaki dan, masu toaletnog papira ali sad ga bacam iz drugog razloga nego inache. preuzeo je ulogu papirnatih maramitza. zaboravim ih kupit a nos curi li curi. malo sam predugo glumila ljeto i prozrachivala stan svaki dan. i onda jossh kad mi vjetar udara u glavu kad vozam bicikl to ne ispadne too good. i pochela sam jest pashtetu opet. tako da skoro svaki drugi dan bacim jednu " konzervicu " (ne pada mi sad na pamet rijech prava... postoji li?). ili jetrene ili chajne. ovisi koju mi daju u menzi. i frutabelu sam pochela derat, to je ona fructalova verzija cornija (kojeg btw ne volim valjda jedina osoba na ovom planetu, ili barem jedina iz mojeg okruzenja) koju su isto pocheli dilat u menzi. ja ih redovito 5 drmnem, shto znachi ukupni 10 (platish 1 dobish 2 spika, ali oduvijek i zauvijek, ne znam zashto). dakle 10 omota frutabele u ovih par dana. i, ako moze jedan advice - nemojte od naranche uzimat, shumsko voche je top

Daj Bog da netko od ove rektalne stoke shto samo zhdere na rachun milih mi sitnozubaca dobije svijetli trenutak i zaplovi slobodno sa krova sabora.

na kraju nije rekla ni oprostite - dogodilo se zbog toga i toga - samo nam je tutnula rachun i ostale rekvizite da nek si sami izrachunamo i da je zovemo kad zavrshimo s rachunanjem

/ mance/pochet cu pisat ispod naslova autore navedenih lajna, jer i oni zasluzuju pochasti. bacila sam danas dvije biljeznice koje su me vjerno pratile zadnjih par mjeseci, mozda cak i godinu dana. jedna je bila bijelo plavo crvena, dominantno bijela i na njoj je pisalo bananas, i bila je mala bez crta. druga je bila dominantno crvena sa crnim nechim na koricama a unutra je imala crte, a bila je isto mala. njihov sam sadrzaj vjerno prenijela u jedan rokovnik vecheg formata i ozbiljnijeg izgleda, neshto urednije i lijepshe organizirano nego shto je bilo u njima. a sadrzaj se uglavnom sastojao od nekih crtica (imena autora, bendova, filmova, nepoznate rijechi, izrazi, povijesni dogadjaji...) koje bi pokupila negdje, u nekoj knjizi, filmu, od nekog, i koje bi trebala podrobnije istraziti, odnosno prochitat, pogledat ili nabavit mojih spika, zapazanja, projekata, misli, akumuliranih kroz tih par mjeseci... i sad taj rokovnik furam sa sobom. omnia mea mecum porto. (a fino mi je i to vino zvano porto:) i bacila sam rachun, vrechicu, i one folije u koje su mi bili omotani cedei koje sam kupila danas, prazni, ali ce postat puni (glazbe) do slijedecheg tjedna. cant wait. virgin suicides od air-a... samo tu cu rechi:)

/ no smoking/uuuu. ovo ce biti jedan kapitalni blog, shto se tiche obujma. sadrzaja bash i ne. a modza i da:) nechu sad, kao shto to obichno biva u raznim tiskovinama, jer blog nije tiskovina, rezimirati proteklu godinu, koliko je smecha bacheno, suza proliveno i sl. nego cu se ogranichiti tek na proteklih par dana u mojem mizernom zivotu. a samo kao kuriozitet cu navesti da je prema nekim prorachunima u mojem drushtvu (dakle ja josh 30 ak jedinki) u zadnja 3 dana (provedena u sarajevu btw) popijeno preko 500 litara raznoraznih tekuchina. mahom alkoholnih. hm, da. pa si vi rachunajte koliko je to boca. chevapa smo sve skupa pojeli 800 (jedan dan smo jeli burek:) tako da... bilo je dosta smecha. npr. 3 role toaletnog papira koja nam je zashtopala wc, ali je prije toga neko vrijeme provela u krevetu jedne od cimerica... na moj nagovor. pa onda i onih 10 ojra koje su nam uzeli kontrolori u tramvaju mislim da se mogu smatrati bachenim jerbo karta dodje 1 km. ne kilometar:) nechu vam sad prerachunavat... to mi je josh bolna tochka, i ne zelim solit pamet, but take my advice: NEMOJTE SE SHVERCAT. bilo ih je 5 na nas 3 i sve metode prokushane u zaagrebu tamo nisu upalile. chak su nam i rachun dali? zato, when in sarajevo, vozite se taxijem. taxisti su legende, uzmu vas 5 i sve skupa dodje 5 kn po osobi (ovisno do kud idete ofkors). pa onda pashteta par pojedenih na doruchku u ' otelu. finih, kokoshjih. papirnatih bi isto bilo zanimljivo izrachunati koliko smo sve skupa bacili jer mislim da sam ih samo ja bacila 10 paketa. glasovi su nam isti nekolicini nestali vech druge nochi. moj se josh nije vratio. pa onda omoti od munch mallowa (nije bosanski, al je dobar:) i hrane svakojake. ukljuchujuchi i ljuske od kikirikija - manija koje se ni tamo nisam oslobodila. bacila sam i par vrechica u smeche, vech na naplatnim u zagrebu (kretanje iz pule), a koje su sadrzavale rigotinu/povrachotinu my dear frendice. kasnije je bilo toga josh, al nikad od mene =) jeee. sad, bilo je tu josh aktivnosti koje nisu proizvele nikakvo smeche ali su vrijedne spomena, ali ih ja nechu spominjati pa si vi (s) mislite koje su to. a ako neko misli da mu je jedna smedja kapa, jedna crvena rukavica ili jedna bozichna kuglica zavrshila u smechu dont worry, sve to na sigurnom in my backpack. a jeli smo i vocha, samo se ne mogu sjetiti kojeg tochno.

eto, vochni se dani nastavaljaju, tata mi je dofurao od doma, uz jucherashnju lubenicu, i kilu treshanja. moja je prva reakcija bila " wtf - kila treshanja? " na shto se on jako uvrijedio i onda sam ostatak dana morala biti dobra curica. jus kiddin:) ali, eto njega natrag u pulu pa ja opet ostajem bez izvora zdrave hrane: (a poanta je bila, da, da sam onda bacila masu peteljki i koshtica od tih treshanja na koje sam se silovito bacila da se ne pokvare... bacih i prijavnicu za big brother kojoj sam se kao namjeravala posvetiti punom paznjom, pa mi je u medjuvremenu, proshao rok za prijavu. ne, ne, nemam ja takve aspiracije, catch je u tome da niti nemam potrebnih 23 godine, nego bih se prijavila ovako, na prijevaru, jer me chisto zanima 1. kad bi skuzili da nemam tih 23 nego 20 godina 2. psihologija ljudi koji bi se tamo pojavili, bash bih voljela se muvat tamo kad budu imali interview s kandidatima... ono, vidjeti impact te vrste medija iz prve ruke, ali bit ce ok i pratit reakcije javnosti... makar je fora u svijetu vech old fashion, ali mislim da ce se pratit to, josh i kako... rachun iz glavne poshte u jurishicevoj, na 2 kn, za medjunarodni poziv kojim sam probala uspostavit vezu s nekim portugalcem koji, hvalabogu, ne zna ni rijechi engleskog (a profil je danas bio zatvoren pa nisam mogla, kao shto sam planirala, kupiti si rijechnik) pa smo brzo zavrshili s tim... kutija domachica, voda jana... komad charape, tj. ono shto je ostalo od nje nakon shto sam si kao napravila rukavicu... nevermind program od mochvare za protekli (josh malo) mjesec, u kojoj, po obichaju nisam stigla ubost nishta. evo, danas sam mislila ich na filmove (innaritu, van sant) al sam klipsala gradom po onom suuncu 10 - 18 i pola stvari josh nisam stigla obavit, tako da me sutra cheka ista spika. aaaa nisam niti pogledala shta sam sve propustila da se ne nerviram, ali se nadam da cu tortoise ubost next week... senor coconut me ne zanima i chak shtovishe me nervishe... btw: pokupih svoj badge danas, tj. dva...

Odem platit s mishlju, ma dobil bush i napojnicu sunce... i srednjovjechna depilatorica sa sharenim pramenova stavlja standardni 45 centimetara dug rachun pred mene i pochne objashnjavat:

On se nije ni uspio doch osobno zahvalit nit pokupit nash rachun ruchka kako su se mnogi nadali....

/ supergrass/eto, danas sam odluchila proglasiti trash.blogERSKI DAN ZHVAKACHA. svaki dan sigurno bacim min 0 a max 5 prozhvakanih zhvakacha, a nekada i one neprozhvakane, a nikada ih niti ne spomenem na svom blogu. tako eto danas slijedi skrachena verzija epopeje o zhvakachama (za full version izvolite se obratiti na mejl i na moj zhiro rachun =)... otkuda pocheti? poshto se u mom koshu najchesche nadje zeleni orbit njega i prvog spominjem. to su zhvake moje mladosti:) a zhvake mojeg djetinjstva - chunga lunga (ko to nije zhvako nije biJo dijete:), pa onda bazooka (njam), huba buba (one zelene s okusom jabuke kad bi teta dolazila iz njemachke... nije da imam tetu tamo, ali sigurna sam da ce se mnogi pronachi u toj rechenici:) i big babol (ljubichasti ofkors) koji vjerojatno neshto znachi samo onima koji su u shopping ishli u italiu... posebno mjesto moram dati i onim zhvakachama kojima se trenutno ne mogu sjetiti imena (biti itko oko mene) a koje su se svojedobno djelile posvuda po zgu i onda smo svi imali u shteku po 10 komada tih zhvakacha i onda smo ih svi zhvakali i kad su ih prestali djelit ih vishe nitko nije zhvakako:) nice try u svakom sluchaju. ok su mi i one nove orbit koje imaju pakiranje kao da su neki lijek al mislim da im je djelovanje kao i svim drugima, tj. sam sigurna. a ok su mi i one wrigley, ima neke drazi u tome kad onako stavish ne drazeju (whatta stupid name) nego bash listich u usta i onda presavish... a od orbita su mi josh ok i one bijele, i svijetlo plave can pass, ali tamno plave NO FCKN WY. to mi odmah baci na povrachanje, if you wanna make me sick samo mi daj to. disgustn a ok su mi uvijek i one djechje zhvakace s okusom jabuke ili cole koje su ono ogromne pa imash materijala za razvlachenje (makar kazu da je to nepristojno:) i you just can never get enough. ali, kada vech govorimo o zhvakacama moramo spomenuti i drugu stranu - onu koja kaze da djeluju pogubno na mikrofloru u zhelucu, da nagrizaju istoga itd. neki kritichari spominju i negativan utjecaj na okolish a ja spominjem i negativan utjecaj na dzep ako ste bash vi onaj koji uvijek u drushtvu ima zhvakache (i ostali zanju za to)... ma jus kiddin:

Ko je kintu zgrnuo na rachun vashe plate

Mjenjanje proca na lapu ti bash i nije financijski isplativo (stari ti nebudu uzeli pod rachun ne) tak da ti ostaje investiranje u RAM i HDD sto i nije loshe

Priznajem da se znam zajebavat na svoj rachun.